U životu često dolazimo u situacije kada se naša dobra djela i nesebična pomoć ne cijene na način na koji bismo to očekivali. Umjesto zahvalnosti, ljubaznosti i poštovanja, suočavamo se s iznenadnom promjenom u ponašanju ljudi kojima smo pružili ruku kada im je bila najpotrebnija. Ponekad se dogodi da, unatoč našim najboljim namjerama, postanemo ‘loši’ u očima onih kojima smo činili dobro. No, što to zapravo znači?
Često je rečeno da je nezahvalnost najgori oblik izdaje. Kada nekome učinite puno dobra, kada dajete svoje vrijeme, energiju, pa čak i svoje srce, očekujete barem osnovnu dozu zahvalnosti. Međutim, kada ta osoba postane nezahvalna, počne vas iskorištavati ili čak okrivljavati za svoje probleme, to može biti izuzetno bolno. Takvo ponašanje ne govori ništa o vama, već o osobi koja nije u stanju cijeniti vašu dobrotu.
Prekomjerna dobrotvornost može biti mač s dvije oštrice
Previše dobrote prema jednoj osobi može dovesti do toga da ta osoba izgubi osjećaj granica. Kada stalno dajete, bez postavljanja granica, ljudi mogu početi uzimati vašu dobrotu zdravo za gotovo. U njihovim očima, vaša stalna podrška i pomoć postaju nešto što se podrazumijeva. A kad prestanete pružati tu podršku, jer jednostavno ne možete ili ne želite više, oni vas počinju gledati drugačije. U tom trenutku, za njih postajete ‘loši’.
Zašto se to događa? Kada netko primi previše od vas, bez da daje nešto zauzvrat, on ili ona može razviti osjećaj prava na vašu dobrotu. Umjesto da vaša djela cijeni kao izraze ljubavi, pažnje i podrške, ta osoba počinje vjerovati da ste dužni to činiti. Kada taj lanac dobrote prestane, suočeni ste s optužbama, ljutnjom i nezadovoljstvom. Umjesto da prepoznaju vlastitu nezahvalnost i sebičnost, lakše im je okriviti vas i vidjeti vas kao nekoga tko je ‘promijenio boju’.
Dobar u očima drugih, loš u vlastitim očima
Ponekad, zbog potrebe da budemo prihvaćeni i voljeni, prelazimo svoje granice i radimo stvari koje nisu u skladu s našim istinskim željama i potrebama. Činimo previše za druge, dok zanemarujemo sebe. U tim trenucima, naša dobrota postaje teret, i počinjemo se osjećati loše u vlastitim očima. S vremenom, kada prepoznamo da smo sami sebe stavili na drugo mjesto, dolazi do unutarnjeg sukoba. Osjećamo se iskorišteno, nevoljeno, a možda čak i ljuto na sebe zbog toga što smo dopustili da nas drugi tako tretiraju.
Osloboditi se etikete ‘lošeg’
Ključno je razumjeti da biti dobar ne znači da morate uvijek biti na raspolaganju i žrtvovati se za druge. Postavljanje granica i briga o sebi nisu znakovi sebičnosti, već zdravi način kako očuvati vlastiti mir i dostojanstvo. Ako ste za nekoga postali ‘loši’, to ne znači da ste stvarno loši. To znači da ste jednostavno prestali ispunjavati njihova očekivanja koja su, s vremenom, postala nerazumna.
Ako vas netko okrivljuje zato što ste prestali pružati neograničenu pomoć i podršku, to je odraz njihovog stava, a ne vaše vrijednosti. Možda će vam biti teško prihvatiti činjenicu da vas netko koga ste smatrali bliskim vidi u lošem svjetlu, ali važno je ne zaboraviti na vlastitu vrijednost.
Naučite cijeniti vlastitu dobrotu
Vaša dobrota je vaša snaga, ali samo ako se koristi mudro. Umjesto da budete sve i svima, fokusirajte se na one koji zaista cijene i poštuju vašu prisutnost u njihovim životima. Ne morate biti ‘dobri’ u očima svih. Budite dobri prema sebi i prema onima koji vas razumiju i cijene onakvima kakvi jeste.
Na kraju, ako ste za nekoga postali loši zato što ste prestali pružati previše, to je možda najbolja stvar koja se mogla dogoditi. To je znak da ste prepoznali svoju vrijednost i odlučili je zaštititi. Zapamtite, vaš mir nema cijenu, a vaša dobrota ne smije biti iskorištena. Vrijeme je da budete dobri prema sebi.
