Znate li što je ono što dijeli uspješne ljude od onih neuspješnih? Nije to ono što mislite. Ne dijeli ih podeblji novčanik, stanje na bankovnom računu, niti jednako uspješni roditelji koji su ih gurnuli u sve. Nisu to ni partneri puni samopouzdanja i bezrezervne podrške, niti kojekakvi duhovni vodiči, mentori itd.
Znate li da su rijetki ti koji su od početka imali sve postavljeno, oni koji su rođeni sa zlatnom žlicom u ustima, kojima je bilo lako kliziti kroz život? Rijetki su ti koji su imali toliko sreće odrastati u krugu uspješnih ljudi i poznanstava, koji bi im otvorili svoja vrata za sve ono što požele.
Nije dovoljno imati strast i želju, ako nam nedostaje disciplina
Ono što nas dijeli od njih jest volja i disciplina. Možemo gajiti enormnu strast prema nečemu, ali dopustiti da nas život razbija svaki dan na komadiće, da nam uništava volju jer eto, primorani smo raditi nešto što ne volimo toliko, pa kukamo i gubimo se, umjesto da budemo sretni jer imamo nešto od čega možemo prehranjivati sebe i svoje dok se borimo za naše stvarne snove.
Možemo imati i dosta vremena i novaca, ali biti toliko iscrpljeni psihički od ljudi, pokušaja, uspona i padova, tako da odlučimo samo ”malo” stagnirati i odmoriti od svega, jer snovi mogu čekati. Pa se dogodi ono neizbježno, s vremenom se sve manje borimo i sve više prepuštamo da nas život nosi. S druge strane, možemo imati ama baš sve, a ne znati disciplinirati sebe.
Možemo posjedovati ogromnu količinu volje, strasti i odlučnosti ali pasti na zadnjem testu, testu discipline. Jer, svi volimo da nam je lijepo, svi volimo komociju i sigurnost. Rijetko kad smo spremni mijenjati sebe i raditi nešto drukčije, kako bismo brže ostvarili snove. Rijetko kad smo zaista spremni učiniti sve za sebe, iako bi trebali. I onda pronalazimo sto izgovora, samo kako ne bismo morali davati kompletan maksimum od sebe za svoju svrhu, za život kakav želimo živjeti.
Kad krenete putem snova, tlo vam izmiče pod nogama, gubite ravnotežu
Tad, padamo očajni, pitajući se zašto u našem naumu nismo uspjeli? Kako to da nismo pronašli način da zadržimo ravnotežu, da uskladimo sebe, emocije, vrijeme, druge ljude, snove? Istina je, niste mogli uskladiti. Niste mogli držati ravnotežu. Jer, onda kada idete za svojim snovima baš ravnoteže fali. Svijet vam najednom krene kompletno drhtati pod nogama, uruši vas da bi vas iznova podigao na noge. Baš u tim momentima kad se odlučite krenuti putem svojih snova, sve prestaje bivati onako kako je bilo, nastaje nešto kompletno drukčije, nepoznato. Na put vam dolaze sve drukčiji ljudi, suočavate se s deset puta više nepoznanica i prepreka. Zašto?
Zato što je tako upisano ondje negdje. Da bi postigli nešto više što smo zatražili od sebe, moramo iskočiti iz vlastite kože, preskočiti svoje granice za koje smo bili uvjereni da ih nikada nećemo moći pomjeriti. Morate naučiti balansirati između sna i jave, mogućeg i nemogućeg. Biti svjesni drugih ljudi, istovremeno, biti svjesni sebe i vremena za oporavak i punjenje baterija. Putem, naučite se priviknuti na sve novo što ste manifestirali, shvativši na koncu zašto je nešto od dogođenog bilo potrebno, na koji način je netko u vama probudio želju za promjenom i rast.
Ne događaju se promjene i uspjesi u sigurnosti četiri zida, u onome već viđenom. Ne pretvaraju se snovi u javu ovdje gdje je sve već pomalo ustajalo, programirano. Morate prestati žudjeti za ravnotežom i kontrolom. Morate shvatiti da je najvažnija vaša želja i disciplina koju ćete graditi kada na vaš put dođu sve moguće prepreke.
Odreći se sitnih zadovoljstava početak je žrtve koju ste spremni podnijeti za svoje snove
Hoćete li nekim lekcijama znati reći ne, isto tako i nekim ljudima? Hoćete li reći ne ponekim sitnim, skrivenim zadovoljstvima, koji vas nekako udaljavaju od vas i samog cilja? Jeste li spremni na to da vam se život drastično promijeni, pritom da izmijeni i ljude kojima ste okruženi, i da izmijeni vas?
Jeste li dovoljno jaki da se othrvate potrebi za izgovorima i kukanjima, kako biste pronašli bilo koji put do snova i prestali čekati? Jeste li spremni odrađivati sve u početku napola, jer ne možete biti toliko prisutni u ciljevima za koje se borite, radi egzistencije, lošeg i teškog posla i naporne okoline i svakodnevnih problema?
Ako jeste, onda ste svjesni da nema toga što će vam se ispriječiti između vas i snova. Onda ste spremni zaputiti se na put spoznaje i izgradnje života kakav zaslužujete živjeti. Ako jeste, onda ste spremni na velike žrtve, odricanja i gubitke, jer znate da jedno povlači drugo. Netko će nekako reagirati na promjene koje će slijediti. Nekima će one predstavljati raj, nekima pakao. Neki će vas vući na dno i ocrnjivati jer niste jednaki, drugi će vas podržavati.
Tko ćete biti kad sklopite oči nakon naporna dana?
Hoćete li biti zadovoljni, jaki i ispunjeni, jer znate da ste uz sve prepreke i dalje tu, da se borite za sebe i da ćete kad tad doći do onoga gdje želite biti? Jeste li ponosni na sebe jer gurate kroz nemoguće i držite li i dalje do discipline? Znate li prepoznati što vam uzima energiju i vrijeme bespotrebno, a što vas podiže kako biste lakše držali uzde u svojim rukama?
Zaista, najteže na ovom svijetu jest spoznati i posjedovati sebe, nositi se sa svojim usponima i padovima. Najteže je naučiti prakticirati disciplinu u svemu što radite, očekivati od sebe samo izvrsnost i to da se u sve što radite dajete cijelim srcem. I to je definitivno jedna jako vrijedna lekcija, koja će od vas načiniti bolju verziju, pomoći vam da zaista zaživite ono što jeste.
Kad prestanete tražiti izgovore, počnete cijeniti svoje vrijeme, naučite se disciplini, život će vam otvoriti sva svoja vrata. Ciljevi neće ostati tek blijedi snovi, postat će java, postat će vaša postignuća.
Marija Lombarović
https://www.facebook.com/Lombarovic/
Preuzeto sa: atma
