Sada gledam da me ništa u životu ne ograničava. A moje kretanje je godinama ograničavala visoka potpetica. Nisam mogla hodati tempom kojim sam htjela hodati. Uvijek me nešto žuljalo, boljelo … Sada nosim samo udobno i to je to! Sretna sam kada nađem na dvije iste čarape dok se obuvam …
Prestara sam da se izvinjavam za svinjac u kući
Svinjac mi je u kući jer imam nešto pametnije za raditi od čišćenja. Eto, zato ovako izgleda i da, kuća mi nikad nije čista “kao apoteka!”
Prestara sam za nagomilavanje stvari u kući
Ne sakupljam i ne čuvam više ništa. Da na vrijeme nisam počela bacati neke stare papire, kutije, gardarobu, do sada u kući ne bi bilo mjesta za mene. Uspomene čuvam isključivo u glavi.
Prestara sam da bih se družila s ljudima koji mi ne odgovaraju
Zašto trpjeti neke nadobudne seljačine koji mi vade živce. Daleko im lijepa kuća. Imam dovoljno godina da znam tko mi odgovara, a tko ne. Onaj tko mi ne odgovara više me nikada neće vidjeti očima.
Prestara sam da nalazim dobro u svakom čovjeku
Zašto gubiti vrijeme? Svi ljudi, po djelima gledajući – nisu dobri. To je tako jednostavno. Ako je netko učinio nešto loše, a to je učinio iz loše namjere, nema šanse da ga više opravdavam. Djela govore više nego riječi. Sada sam dovoljno stara da samo kažem: “Dragi moj, ti (zasad) nisi dobra osoba!” i produžim dalje.”
Izvor: buka
