U životu svakog čovjeka postoji ona jedna osoba koja je uvijek tu, bez obzira na sve. Za mene, ta osoba je moja majka. Svaki put kada je pogledam, osjetim val olakšanja i sigurnosti. Njena prisutnost donosi mi mir, podsjećajući me da je sve u redu dok je ona tu. Ovo je priča o ljubavi, hrabrosti i nesebičnosti jedne majke koja je postala moje utočište i snaga.
Majka je oduvijek bila stup naše porodice. Sjećam se kako je znala ustati prije svitanja, pripremiti doručak i poslati nas djecu u školu sa osmijehom na licu, iako je često bila iscrpljena. Njene ruke su bile uvijek zauzete, bilo da kuha, pere ili popravlja nešto po kući. Ali, nikada nije zaboravila pružiti zagrljaj ili riječ ohrabrenja kada je to bilo najpotrebnije.
Jednom prilikom, dok sam se borila s teškim periodom u životu, osjetila sam se potpuno izgubljeno. Problemi su se nizali jedan za drugim, a ja nisam vidjela izlaz. Te noći, sjela sam pored nje i podijelila svoje brige. Njena reakcija je bila jednostavna, ali snažna. Uzela me za ruku i rekla: „Sve će biti dobro, jer ja sam tu s tobom.“ Te riječi su bile kao melem za moju ranjenu dušu. Njen miran glas i sigurnost koju je emitirala učinili su da povjerujem da zaista postoji svjetlo na kraju tunela.
Moja majka je bila svjedok mnogih uspona i padova. Kada sam postigla uspjehe, bila je prva koja je slavila sa mnom. Kada sam padala, bila je tu da me podigne. Njena ljubav nije imala granica. Čak i kada sam činila greške, nije me osuđivala, već me učila kako da iz njih izvučem pouku.
Jedna od najdirljivijih stvari koje sam doživjela s njom je njena borba s bolešću. Kada je dijagnosticirana teška bolest, umjesto da se prepusti očaju, ostala je jaka zbog nas. Njena snaga i hrabrost su bile nevjerovatne. Iako se suočavala s bolovima i strahom, nikada nije pokazala slabost pred nama. Umjesto toga, bila je izvor nade i inspiracije. Naučila nas je da se borimo, da ne odustajemo i da uvijek vjerujemo u bolje sutra.
Sada, kada je pogledam, vidim ne samo svoju majku, već i svog heroja. Ona je primjer ljubavi, hrabrosti i nesebičnosti. Svaki put kada je pogledam, kažem sebi: „Sve je dobro, dok je ona tu.“ Njena prisutnost je moj štit protiv svih nedaća. Znam da jednog dana možda neće biti tu fizički, ali njena ljubav i učenja će živjeti u meni zauvijek. Dok god nosim njen duh u srcu, sve će biti u redu.
