Ponekad život ispiše najneočekivanije ljubavne priče — one koje počnu kad im nije vrijeme, ali završe točno onako kako treba. Ovo je priča o dvoje ljudi koji su se upoznali dok su oboje bili u brakovima, no unatoč komplikacijama, nisu mogli ignorirati ono što su osjećali jedno prema drugome. Danas su sretno vjenčani, a njihova ljubav svakim danom postaje sve jača.
Paul i ja upoznali smo se kroz zajednički volonterski rad na lokalnom festivalu. Tijekom 16 godina, surađivali smo tri dana godišnje, koliko je festival trajao. Iako smo s vremena na vrijeme komunicirali i izvan tog događaja, naša interakcija uvijek je bila profesionalna i korektna.
Oboje smo imali svoje živote, obitelji, probleme i rutine. Nismo ni slutili da će ti povremeni susreti jednog dana prerasti u nešto više.
No jedne godine dogodilo se nešto što ni jedno od nas nije moglo predvidjeti. Tijekom tog festivala, ušli smo u dublji razgovor koji je otkrio koliko smo zapravo slični. Počeli smo dijeliti svoje životne priče, frustracije i osjećaje.
Shvatili smo da oboje živimo u emocionalno ispraznim brakovima. Iako je Paul bio otac dvoje djece, nije više osjećao povezanost sa suprugom. Ja sam pak već dugo osjećala da moj brak postoji samo na papiru.
Te dane festivala proveli smo gotovo nerazdvojno, razgovarajući satima, dijeleći misli i osjećaje koje nismo mogli podijeliti ni sa kim drugim. Počela se razvijati emocija koja je izmakla kontroli – nije to bila samo simpatija, bila je to iskrena i duboka povezanost.
Do kraja festivala, oboje smo znali da se nešto promijenilo. Bila je to ona vrsta kemije koju ne možete ignorirati, koliko god se trudili.
Vrativši se kući, nismo mogli prestati misliti jedno na drugo. Ubrzo smo priznali sebi ono što smo već znali – zaljubili smo se. Ali sada je pred nama bio najteži korak: što učiniti s našim životima? Iako nije bilo lako, oboje smo znali da više ne možemo živjeti u laži. Odlučili smo napustiti svoje partnere i pokušati zajedno.
