Počet ćemo s jednom kratkom životnom pričom…
Jednom davno živjela je jedna starija žena koja je morala hodati do rijeke svako jutro kako bi uzela vodu za piće, kuhanje i kupanje.
Sa sobom je nosila dvije kante koje bi napunila na obali rijeke i onda ih nosila natrag do svoje seoske kućice.
Jedna kanta je bila novija, bez rupa. No druga kanta je bila stara, s nekoliko pukotina koje su propuštale vodu i kroz koje je voda curila cijelim putem.
Dok je žena stigla do kućice, gotovo trećina vode je putem iscurila.
Jednog dana, na redovnoj šetnji do rijeke, oštećena kanta – koja se uvijek osjećala da nije dovoljno dobra kao druga kanta – reče staroj ženi: “Želim da znaš da iz mene curi voda svako jutro tijekom proteklih godina. Strašno mi je žao zbog toga i zato što ti otežavam život. Razumijet ću ako me želiš zamijeniti novom kantom.”
Žena se nasmiješila. “Zar stvarno misliš da cijelo to vrijeme nisam znala za tvore pukotine?” upitala je. “Pogledaj samo svo ovo predivno cvijeće koje raste uz stazu od rijeke do moje kućice. Ja sam zasijala njihovo sjeme, ali ti si ta koja ih zalijeva svako jutro.”
ZAPAMTITE:
Osjećaj da ste dovoljno dobri u životu, na poslu ili u vašim odnosima voljenim ili bliskim osobama, vezan je uz to kako mi osobno gledamo na rupe u našim kantama. Jer svi mi imamo nekoliko pukotina!
No jesu li pukotine te koje nas uništavaju, kvare iskustvo i čine nas manje poželjnim ili potrebnim?
Ili te pukotine ostavljaju za nama tragove pune predivnog cvijeća za koje jednostavno nismo imali vremena stati i shvatiti njegovu ljepotu i svrhu?
Izaberite da vidite cvijeće zbog pukotina – izaberite da shvatite kako vas baš te pukotine čine dovoljno dorbima – i cijeli će se svemir promijeniti u vama.
Izvor: zdravaisretna
