Roditeljstvo je jedan od najizazovnijih, ali i najljepših aspekata života. Svi roditelji žele odgajati svoju djecu na najbolji mogući način, no svakodnevni stres, umor i izazovi mogu dovesti do trenutaka frustracije. Ponekad, čak i najbolji roditelji izgube strpljenje i povise glas na svoje dijete. Iako je to sasvim ljudska reakcija, važno je znati kako popraviti situaciju i obnoviti povjerenje s djetetom nakon takvog trenutka.
Psihologinja Becky Kennedy o „popravku“ nakon vikanja
Poznata psihologinja Becky Kennedy ističe da je povremeno povišenje glasa normalno i neizbježno za mnoge roditelje, čak i za one koji se profesionalno bave roditeljstvom. Međutim, ono što je ključno nakon takvog trenutka jest način na koji se roditelj ponaša i kako reagira prema djetetu.
Kennedy preporučuje postupak koji naziva “popravak”. Ovaj postupak uključuje preuzimanje odgovornosti za svoje ponašanje, iskreno obraćanje djetetu i objašnjenje situacije na način koji mu pomaže razumjeti što se dogodilo. Također, ovaj pristup pomaže djetetu da shvati da nije ono uzrokovalo roditeljevu reakciju, već da je problem u roditeljevoj sposobnosti upravljanja vlastitim emocijama.
Kako izgleda ispravan „popravak“?
Kada roditelj povisi glas, može se osjećati krivim ili nesposobnim. Međutim, umjesto da ignorira situaciju ili pokuša pravdati svoje ponašanje, Kennedy savjetuje da se roditelji ispričaju djetetu. Isprika ne znači da roditelj gubi autoritet, već da prepoznaje vlastite pogreške i modelira odgovorno ponašanje.
Primjer isprike može izgledati ovako:
“Žao mi je što sam viknuo/la na tebe ranije. Vjerojatno si se zbog toga osjećao loše ili prestrašeno. Radim na tome da ostanem smireniji/a čak i kada sam frustriran/a.”
Ova vrsta isprike pomaže djetetu da razumije da roditelj preuzima odgovornost za svoje postupke, umjesto da krivi dijete za svoj ispad. Osim toga, time dijete uči kako se nositi s vlastitim emocijama i kako se ispričati kada učini nešto pogrešno.
Sprječavanje budućih ispada bijesa
Kennedy također naglašava važnost prepoznavanja vlastitih okidača frustracije. Roditelji koji razumiju što ih dovodi do ruba mogu bolje upravljati svojim emocijama i spriječiti nagle ispade bijesa. Na primjer, ako roditelj zna da je posebno osjetljiv kada je umoran, može poduzeti korake kako bi se odmorio ili pronašao načine da se smiri prije nego što situacija eskalira.
Neki od učinkovitih načina za smirivanje uključuju:
- Duboko disanje i brojanje do deset prije reakcije
- Uzimanje kratke pauze kako bi se smanjila napetost
- Razgovor s partnerom ili prijateljem o stresnim situacijama
- Postavljanje realnih očekivanja o ponašanju djeteta
Povišenje glasa na dijete nije kraj svijeta, ali je važno kako roditelj postupa nakon toga. Iskrena isprika i preuzimanje odgovornosti mogu pomoći u jačanju odnosa između roditelja i djeteta te pokazati djetetu kako se na zdrav način nositi s vlastitim emocijama. Roditelji koji rade na prepoznavanju svojih okidača i razvijaju strategije za smirenje mogu smanjiti učestalost takvih situacija i osigurati topliji i skladniji odnos sa svojom djecom.
