Emocionalna ucjena je vrlo snažan oblik manipulacije koji se ispoljava kroz direktne ili indirektne prijetnje koje nam upućuju bliski ljudi. Ove prijetnje svode se na jednu osnovnu koja se izražava na različite načine. “Ako se ne budeš ponašao kako ja želim, bit ćeš kažnjen.”
Osobe koje nas emocionalno ucjenjuju svjesne su koliko je nama važan odnos s njima, također su dobro upoznate s našim slabostima, a obično znaju i neke naše tajne. Ovim ljudima je također i stalo do nas, ali bez obzira na to, u trenutku kada se uplaše da nešto neće biti kako su one zamislile, koriste sva raspoloživa sredstva i počinju nam prijetiti kako bismo se prilagodili njihovim željama.
Zbog ovih ljudi mi počinjemo razmišljati: “Evo opet sam izgubila. Uvijek se predam. Nisam rekla ono što stvarno osjećam. Zašto ne mogu reći što mislim? Kako to da se ne zauzimam za sebe?”
U takvim situacijama osjećamo frustraciju i ozlojeđenost, jer smo odustali od nečega što želimo, da bismo zadovoljili nekog drugog, ali obično ne vidimo drugo rješenje. Manipulatori znaju kako nas utješiti, tako što nam pružaju pažnju kada dobiju ono što žele, ali uvijek prijete da bi bilo po njihovom.
Kada im se suprotstavimo, oni nas kažnjavaju osjećanjem krivnje i samoprijekorom. Kada stvari promatramo sa strane, možemo se zapitati, kako se to pametni i sposobni ljudi uopće nađu u situaciji da su toliko zbunjeni i nemoćni u odnosu s nekom određenom osobom koja ih doslovno ‘vrti oko malog prsta’. To može biti naš partner, roditelj, brat ili sestra, prijatelj…
Kako to da ovi ljudi ne shvaćaju ponašanje koje je drugima toliko očigledno?
Autorice knjige “Emocionalna ucjena” Susan Forward i Donna Frazier, smatraju da je osnovni razlog taj što manipulatori oko nas stvaraju neku vrstu magle, koja se sastoji od straha, osjećanja krivice i obaveza. Na ovaj način oni su sigurni da ćemo popustiti njihovim željama, jer ćemo u suprotnom imati vrlo snažno osjećanje krivice.
Evo nekoliko pitanja koja vam mogu pomoći u otkrivanju jeste li u odnosu s ucjenjivačem.
Rade li ljudi koji su vam važni u životu slijedeće stvari:
- Prijete da će vam zagorčati život ako ne postupate po njihovom?
- Stalno prijete da će okončati odnos s vama ako ne bude onako kako oni kažu?
- Nagovještavaju da će zanemariti ili povrijediti sebe ili postati depresivni ako ne postupate kako oni žele?
- Uvijek žele više, neovisno o tome koliko dajete?
- Podrazumijevaju da ćete im popustiti?
- Redovno zanemaruju ili omalovažavaju vaša osjećanja i želje?
- Obećavaju vam kule i gradove, a onda ta obećanja rijetko ispune?
- Uporno govore da ste sebični, loši, gramzivi, bezosjećajni ili nemarni kada im ne popustite?
- Obasipaju vas pohvalama kada im popustite, a u suprotnom ih uskraćuju.
- Koriste novac da bi bilo po njihovom.
Za emocionalnu ucjenu je potrebno dvoje
Najvažniji korak koji treba poduzeti kako bismo okončali emocionalnu ucjenu jeste da sami sebi razjasnimo što se u stvari događa. Ovo nije lako, zato što ucjenjivač, stalno ubacuje nove slojeve magle u naš odnos i komunikaciju. Čak i kada smo svjesni svojih emocija, raspoloženja i motiva, kada smo suočeni s maglom, naša sposobnost za procjenu postaje slabija.
Ucjenjivači uvijek prikrivaju pritisak koji vrše na nas, a također postoji ogromna razlika između onoga što oni rade i bezazlenog, ponekad i ljupkog ili šarmantnog načina na koji to rade. To nas čini zbunjenima, dezorijentiranima i ogorčenima.
Ključno je, međutim, shvatiti da bez naše pomoći od ucjene nema ništa!
Dakle, za ucjenu je potrebno dvoje, jer je u pitanju transakcija. Kako bismo promijenili odnos s ucjenjivačem, ključno je otkriti kako mi sami doprinosimo tom odnosu. Ništa se neće promijeniti dok mi ne promijenimo svoje ponašanje.
Sama spoznaja što se događa ne može učiniti ništa. Shvaćanje zašto nešto radimo, uopće nas neće spriječiti da nastavimo to raditi. A emocionalna ucjena značajno narušava naše samopouzdanje i samopoštovanje.
Karakteristike emocionalne ucjene
Zahtjev – nekada ucjenjivači ne verbaliziraju svoje želje jasno, nego ih moramo sami otkriti. Oni često inidrektno govore što žele – dureći se na pr. u određenim situacijama, a onda nam dozvole da iz njih izvučemo neki prijedlog.
Otpor – osjećamo otpor u odnosu na zahtjev koji nam upućuje ucjenjivač.
Pritisak – neki ucjenjivači pojačavaju pritisak tako što postojano inzistiraju na nekom razlogu zbog kojeg je njihov prijedlog najbolji mogući, dok drugi to rade na prikriven način, lijepim riječima.
Prijetnje – obavještavanje da nećemo proći bez posljedica ako ne damo ucjenjivaču ono što želi. Ucjenjivači mogu prijetiti da će nas povrijediti ili unesrećiti. Mogu nam govoriti koliko pate zbog nas. Oni nas znaju mučiti i obećavaju nam više pažnje i ljubavi ako bude po njihovom.
Popuštanje – koliko god odolijevali emocionalnoj ucjeni, na kraju popuštamo i činimo ono što naš ucjenjivač želi od početka, bez obzira koliko se loše zbog toga osjećamo sami sa sobom.
Ponavljanje – ova pobjeda dovodi do mirnog perioda i na neko vrijeme pritisak popušta. Međutim, ucjenjivač je našao siguran način da dobije ono što želi tako što će vršiti pritisak na vas i opteretiti vas strahom ili osjećanjem krivice. Tako je postavljena osnova za obrazac zahtijevanja, pritisaka i kapitulacije.
Na kraju, da spomenem i što nije emocionalno ucjenjivanje. Svi imamo pravo drugima reći da je neko njihovo ponašanje za nas neprihvatljivo. Ako nam se neko suprotstavi na fer način, ma koliko da koristi snažne riječi, ako nema prijetnji i pritisaka, ne radi se o ucjeni. Zdravo postavljanje granica nema veze sa prisilom, pritiskom ili negativnim karakteriziranjem drugoga.
Ljudi koji istinski žele da razriješiti sukob s nama pričat će otvoreno o sukobu, željeti će saznati koja su naša osjećanja i brige, prihvatit će odgovornost za svoje ponašanje u sukobu i težit će da saznaju zašto se opiremo onome što oni žele. S druge strane, ako neko samo želi ostvariti svoje ciljeve, on će nas pokušati kontrolirati uz ignoriranje naših protesta, inzistirat će na tome da su njegovi motivi bolji od naših i izbjegavat će odgovornost za zajedničke probleme.
Suzana Vemić
