Primjetila sam i kod sebe, ali i kod drugih ljudi u mojoj okolini, da nismo u stanju da budemo ravnodušni prema kritikama, osudama i napadima koji su usmjerni ka nama.
Umjesto da budemo ravnodušni, da ne dopustimo da nas pogode takve stvari, mi se pecamo na njih. A hiljadu puta sam čula da, ukoliko ne odgovaramo, onaj ko nas napada će prestati da to radi. Zapravo, to je samo izgovor i obmana nas samih.
Obmanjujemo se jer smo slabi. Pao mi je na pamet jedan Konfučijev citat: „Ako ste ljuti, poraženi ste. Dakle, vladati sobom je prava snaga. Čak i idiot može da zamahne šakama. Naravno, samokontrola je vještina. I sam gubim živce, ljutim se, ali onda shvatim da je to moja sopstvena slabost, moja nesvjesnost.
Nisam morao da reagujem. Imao sam izbor, ali sam reagovao jer nisam mogao sebi da pomognem“. Ošo je rekao da, ukoliko mi ne prihvatimo uvredu koja nam je upućena, onda to nije uvreda. Mi sami biramo šta će da nas uvrijedi, a šta neće. To je samo naš izbor.
Mi smo oni koji utiču na uvrede. Da li ste svjesni toga? I da li znate zašto je to tako? Kada sam čula šta je Ošo rekao u vezi sa uvredama, lično sam bila zatečena i iznenađena. Ali shvatila sam da to ima smisla, pa sam sa vremenom promijenila svoju viziju, stvoj stav i svoje tumačenje uvreda koje ljudi upute mene.
Shvatila sam da se i kvalitet mog života mijenja u skladu sa mojim uvjerenjima i vizijama. Drugim riječima, uvreda je za mene bila uvreda jer sam dopustila da me povrijedi. U suprotnim situacijama, kada sam ostala mirna i ravnodušna, ružne riječi upućene meni od strane drugih ljudi.
ni na koji način me nisu vrijeđale jer me nisu doticale. Ošo je takođe napravio jednu važnu paralelu koja vam može dodatno biti od koristi i pomoći vam da naučite da ne obraćate pažnju na ružne riječi koje ljudi upute ka vama. Ta paralela je veza između bijesa i uvrede.
Kada je neko ljut na nas, mi uzvratimo tako što se i mi naljutimo na tu osobu zauzvrat. Želja da se drugi ljudi uvrijede i je mentalni problem.
