Bog ne želi da budemo savršeni, ali želi da budemo dobri i da opraštamo – nama kada griješimo i drugima kada griješe. Jer, uostalom, tko je bez grijeha, pa da ne može oprostiti?!
Osuđivanje bližnjega jedan je od najčešćih grijeha. Otkad postoji svijet, ljudi oko sebe osuđuju, šikaju, kleveću, kritiziraju i govore teške riječi. Tako se tugom ispuni ne samo srce onoga kome se predbacuje dobro ili zlo, nego i srce onoga koji baca otrov.
Ali ipak, postoji još jedan vrlo važan aspekt kojeg treba biti svjestan. Možemo osuđivati one oko sebe, a velika je vjerojatnost da ćemo pogriješiti u vezi s njihovim životima. Moramo znati da, zapravo, nikada ne možemo znati što se krije iza osmijeha osobe pored nas ili što ju je navelo da postupi na određeni način. Istina je da i ne trebamo znati – Bog je jedini koji poznaje dušu svakog pojedinog čovjeka i to je dovoljno!
Kroz život ćemo susresti mnogo ljudi koji nas nepravedno osuđuju i u čijim ćemo se očima uvijek činiti neprikladnima. Možda su u zabludi u onome što misle ili osjećaju, ali oni koji im oproste nikada neće pogriješiti.
Opraštanje je najjače oružje protiv negativne energije, koja može doći čak i od najbližih ljudi oko nas. Možemo odlučiti dati objašnjenja onima koji nas osuđuju iz ovog ili onog razloga, ali čak i u tom slučaju oni će odlučiti vjerovati u što god žele, ili se možemo okrenuti, oprostiti i nastaviti sa svojim životima za koje smatramo da su najbolji za našu dušu.
Bog ne želi da budemo savršeni, ali želi da budemo dobri i da opraštamo – nama kada griješimo i drugima kada griješe. Jer, uostalom, tko je bez grijeha, pa da ne može oprostiti?!
Izvor: odmorimozak
