Prošlo je sedam godina otkako smo zadnji put imali intimni odnos. Sjećam se tog dana kao da je jučer bio. Nisam tada mogla zamisliti da će to biti posljednji put kada ćemo se povezati na taj način. Danas, dok sjedim i pišem ovu ispovijest, pitam se kako smo uopće došli do ovoga. Kako je moguće da u braku, koji je nekada bio pun strasti i ljubavi, intimnost potpuno nestane?
Početak našeg braka bio je savršen. Bili smo mladi, zaljubljeni, puni nade i planova za budućnost. Naši prvi mjeseci braka bili su ispunjeni ljubavlju i nježnošću. Se*sualna intimnost bila je prirodni dio našeg odnosa, nešto što nas je dodatno povezivalo. Ali, polako, gotovo neprimjetno, stvari su se počele mijenjati. Radne obaveze, stres, svakodnevne brige i rutine počeli su preuzimati primat nad našim odnosom.
Sjećam se kada su naši prvi problemi počeli. Bilo je to nakon što sam rodila naše drugo dijete. Ja sam bila iscrpljena, fizički i emocionalno, a on je sve više vremena provodio na poslu. Se*sualna želja s obje strane počela je opadati, ali tada nisam shvaćala koliko će to utjecati na naš brak. Mislila sam da je to samo faza kroz koju prolazimo, da ćemo se jednog dana vratiti na staro. Međutim, godine su prolazile, a intimnost je postajala sve rjeđa.
Jednog dana shvatila sam da nismo imali se*s već godinu dana. Razgovarali smo o tome nekoliko puta, ali uvijek bismo se vratili na iste izgovore: on je preumoran, ja nemam volje, djeca su stalno tu, nemamo privatnosti. Svaki put kad bismo krenuli prema toj temi, razgovor bi završio neugodnom tišinom.
Nakon tri godine bez intimnosti, počela sam se osjećati sve više frustrirano i otuđeno. Pitala sam se je li to normalno. Je li moguće da brak može opstati bez se*sualne intime? Da li nas to čini manje bračnim partnerima, a više samo prijateljima ili cimerima? Razgovarala sam s prijateljicama, ali činilo mi se da nitko ne prolazi kroz istu stvar. Svi su imali svoje probleme, ali rijetko tko je spominjao potpuni izostanak se*sualne intime.
Bilo mi je teško suočiti se s vlastitim emocijama. Osjećala sam se odbijeno, nepoželjno, kao da više nisam privlačna. Počela sam kriviti sebe: možda sam se previše promijenila fizički, možda više nisam dovoljno zanimljiva. S druge strane, osjećala sam i ljutnju prema njemu. Zar on ne osjeća potrebu za intimnošću? Zar ga više ne privlačim? Pokušavala sam inicirati razgovore, ali svaki put bi završili bez rješenja.
Danas, sedam godina kasnije, nalazimo se u čudnoj situaciji. Volimo se, to je neosporno. On je dobar suprug, odličan otac, partner u svakom smislu osim u onom najintimnijem. Ali je li to dovoljno? Ponekad se pitam kako ćemo nastaviti dalje. Je li moguće živjeti u braku bez se*sualne povezanosti? Znam da postoje parovi koji godinama nemaju intimne odnose, ali nisam sigurna kako oni to uspijevaju. Mi smo i dalje zajedno, ali ponekad se osjećam kao da živimo paralelne živote.
Postavlja se pitanje: je li moguće vratiti strast nakon toliko vremena? Trebamo li pokušati potražiti stručnu pomoć ili je naš brak osuđen na život bez intimnosti? Iskreno, ne znam odgovor. Pokušavam prihvatiti situaciju, ali ne mogu se oteti dojmu da nešto nedostaje. Osjećam da smo izgubili važan dio nas, i pitam se hoćemo li ga ikada moći vratiti.
