Nekada oprost nije vrlina velikih i dobrih ljudi – već onih naivnih kojima se lako manipuliše i koje drugi rado iskorištavaju.
Faina Ranevskaja je bila poznata po svom ciničnom i pomalo zajedljivom humoru. Mnogi ljudi su se grozili na njene izjave ali većina se i nasmijala do suza. “Prvi put oprostiti je mudrost, drugi put je naivnost, a treći put je glupost.” – govorila je ona.
Još od malih nogu čovjek se uči praštanju. Majke, bake i očevi svi su nas učili da trebamo biti saosjećajni i praštati ljudima, šteta je samo što nam nikad nije rekao kada ne trebamo opraštati. Jer, kakva je poenta oprostiti nekome ko vas bez kajanja provrijeđuje, iznova i iznova. Zašto nije dobro uvijek praštati? Zato što se tako stvaraju nezdravi odnosi.
U takvom odnosu jedan uvijek radi previše dok drugi ne radi ništa. Nekad, ne oprostiti ne znači da je čovjek loša osoba, da je zajedljiv ili ohol. Nekad to znači da je dovoljno pametan i zreo da ne dopusti bezobraznim ljudima da ga iskorištavaju. Kada vidite čovjeka koji ne oprašta drugima greške nemojte pomisliti kako je njegovo srce od kamena.
Ne… Njegovo srce je veliko, ali je bilo povrijeđeno toliko puta da sada osjeća da ga je dužan zaštititi. Ne treba opraštati onima koji konstantno otkidaju parče vašeg srca kao da je parče hljeba. Opraštanje se zaslužuje dobrotom oboje ljudi. Međutim, postoji još gora stvar, a to je djelimični oprost. Čovjek poželi nešto ružno ostaviti za sobom pa pomisli “oprostiću, tako će mi biti lakše”, ali ubrzo shvati da ga to i dalje proganja i da nikada zapravo nije oprostio.
Neki čak to nikada ni ne shvate već uporno sebe ubjeđuju da su oprostili, a potajno ih gnjijev izjeda. Psiholozi devedesetih godina su to poredili čak sa fizičkom povredom. Kada slomite ruku vi možete pomisliti “Otpuštam ovu bol, neću da je osjećam više”, možete pokušati nasamariti svoj um, ali ona je i dalje tu. Ista stvar je i sa opraštanjem.
Lako je tražiti oprost, ali koliko često ljudi preuzimaju odgovornost za ono što su učinili? Koliko se zapravo kaju? Koliko pokazuju da im je stalo da se iskupe za ono što su učinili? Potpuno opraštanje čovjeku koji nije svjestan da je nanio štetu je totalna besmislica. Za oprost bi se trebalo zamoliti.
I prije nego što pomislite kako je bolje oprostiti čovjeku koji nije svjestan da vas je povrijedio sjetite se da trebate zaštiti sebe. Zašto biste dozvoljavali nekome da vas ponižava ili vrijeđa? Ne oprostiti znači izabrati sebe. To znači zaštiti svoje srce i slobodu od bezobrazluka i nepromišljenosti drugih ljudi. Ne možemo uticati na to kako se drugi odnose prema nama, ali možemo birati kako ćemo se mi odnositi prema njima.
Bilo da su dobri ili loši prema nama. Ako jednom pređete preko loših stvari bez da dadnete do znanja da vam se to nije dopalo ili da vas je uvrijedilo, tako otvarate začarani krug nezdravog odnosa u kojem ćete konstantno biti povrijeđivani. Jer svaka loša osoba kada vidi da se može ponašati kako hoće prema vama i da joj to nećete zamjeriti – biće sve gora.
Ponekad ne oprostiti znači zaštititi se od budućih nevolja, zaštititi svoje srce od onih koji te ne cijene. I to ne samo zbog sebe, već i zbog onih koji će te cijeniti nekad u budućnosti. Nema potrebe da nosite teret tuđe gluposti. Pa da rezimiramo, ovo su slučajevi kada je možda bolje da ne oprostite:
1. Ako vam osoba traži oprost a očigledno je da se ne kaje zbog toga što je učinila. Nekada to čak ne mora ni reći, vidi se po njihovim postupcima da ih je baš briga što vam je srce bilo slomljeno. Ako ne vidite iskreno kajanje u očima ili po ponašanju ne trudite se oprostiti.
2. Ako to nije prvi put. U redu je dati nekome drugu šansu, ali ni u kom slučaju nije dobro praviti od sebe naivca preko kojeg drugi mogu gaziti. Znate kako kažu “Prvi put kad pređeš preko uvrede u redu je, drugi put si glup ili budala”. Razmislite malo o tome.
3. Ako osoba gleda samo svoju korist. Ima ljudi koji će vam se ulizivati i umiljavati kako bi od vas izvukli neku korist ili manipulisali s vama. Takve je lako prepoznati, a najbolje po tome što su prema vama dobri samo u situacijama kada primjete da ste ljuti na njih ili da vam je prekipjelo njihovo loše ponašanje. Takvi su pravi glumci i uvijek će pronaći način da se uvuku u vaše srce i iskoriste vašu dobrotu.
4. Ako to činite da bi nekome drugome bilo lakše. Na primjer, osoba vas je povrijedila do te mjere da to nikada nećete moći zaboraviti, ali se iskreno kaje. Možda vam je žao što je ta osoba toliko slomljena zbog svog ponašanja pa želite oprostiti, ali to je pogrešan razlog. Opraštanje je poput ljubavi, funkcioniše samo ako su obe strane uključene u to.
5. Ako mislite da ćete tako biti bolja osoba. Možda ste čuli da je opraštanje vrlina velikih i dobrih ljudi ili da ste veći vijernik ako opraštate svima, pa i sami poželite oprostiti. Ali to može biti velika zabluda i pogrešan razlog da to učinite. Isto je kao i sa dobročinstvom, pogrešno je činiti dobro kako bi vas neko nagradio. To trebate činiti samo ako istinski osjećate da to trebate učiniti, uzimajući u obzir kako se ponaša osoba kojoj namjeravate oprostiti.
Sada kada smo sve to fino rezimirali, shvatamo da čuvena Faina i nije bila tako “luda” kakvom su je mnogi ljudi smatrali, imala je zaista dosta dobrih savjeta iz kojih možemo dosta naučiti. U nastavku donosimo još neke savjete od Faine: “Nekada je bolje dobro opsovati, nego biti dobro vaspitana osoba”.”
Ako žena hoda pognute glave, ona ima ljubavnika! Ako žena hoda uzdignute glave, ona ima ljubavnika! Ako žena drži glavu uspravno – ona ima ljubavnika! I uopšteno – ako žena ima glavu, onda ima ljubavnika!” “Cijeli život sam se užasno plašila glupih ljudi. Posebno starih. Nikad ne znate kako razgovarati s njima, a da se ne spustite na njihov nivo.”
