Nije svaki čovjek koji vas uvrijedi loša osoba. Ljudi koji su skloni lošim djelima i poniženju drugih su zapravo samo jako nesrećni.
Nisu svi ljudi zaista loši, i nisu svi loši onoliko koliko mi to mislimo. Poenta je da zapravo nema zaista loših ljudi mnogo u našem okruženju, već ima onih ljudi koji pokazuju svoju ružnu stranu. Svi imamo lijepu i ružnu stranu koju s vremena na vrijeme pokazujemo.
Shodno tome šta smo proživeli, koliko je život bio grub prema nama i koliko smo razočarani u život – toliko pokazujemo koja nam je dominantnija strana. Onaj ko vas napadne ili uvrijedi nije nužno loš čovjek. Možda vam to sad suludo zvuči, ali razmislite malo bolje o tome.
Iako ćete se u tom trenutku osjetiti povrijeđeno ili napadnuto, iako ćete smatrati da je to najgori čovjek na svijetu – on to ipak nije. Svi mi imamo tu ružniju stranu samo je ne pokazujemo. A kada vam je neko pokaže to ne opisuje njegov čitav karakter.
Prošle nesreće, traume, loše zdravlje – sve to može biti razlog zašto čovjek ulazi u sukob sa drugima. Niko ne započinje sukobe jer u tome uživa, već iz tuge, očaja i nezadovoljstva. Zato prije nego što osudite takve ljude pokušajte razumjeti da njihova negativnost zapravo dolazi iz njihove nesreće.
Imajte saosjećanja za takve ljude jer njima ni malo život nije jednostavan. Ne ulazite odmah u borbeni režim pokušavajući uzvratiti istim uvredama ili psovkama već razumite da je taj čovjek nesrećan. Čak i ako osjetite želju da mu se osvetite, sjetite se da je negativnost u kojoj žive dovoljna kazna.
Sjetite da je takvom čovjeku dovoljno loše u vlastitoj koži i da mu je teško boriti se sa svim tim negativnim osjećanjima koje doživljava u sebi. Bolje ih je ignorisati nego ulaziti u rasprave sa njima, tako sačuvavate svoj zdrav razum i gracioznost.
