Čuj, kad ti je jako teško
Kad te nešto strašno muči
I kad ne znaš da l’ je gore
Na ulici il’ u kući,
Daj, odmahni lijevom rukom
Daj, odmahni desnom rukom
I odlučno, čvrsto kreni
Za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema,
To će biti tvoja staza;
Tko zna što ti sutra sprema
Taj tvoj put bez putokaza,
Al’ znaš: to je tvoja cesta
Što nekamo ipak vodi
I da na njoj nema mjesta za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
Na lud kamen zakoračiš,
Pa kad glavom o tlo tresneš,
Nemoj zato da se smračiš,
Već, molim te, junak budi
K’o da ništa bilo nije,
Pa nastavi svojom cestom
Još oštrije nego prije.
A kad ti je jako lijepo
Kad pomisliš da si snažan,
Smiri malo svoju snagu
I ne pravi se važan,
Već nastavi svojom cestom;
Niti lijevo niti desno
Po širokom hodaj usko,
Al’ napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
Na kraj samog tvoga puta,
Tog ćeš časa možda biti
Bez cipela i kaputa,
Al’ ćeš znati tko si, što si
I koliko stvarno vrijediš,
Da si Netko samo zato
Što jedino svoj put slijediš.
Autor: Ratko Zvrko
Izvor: atma
