Jedna od najvećih pogrešaka zbog koje mnoge žene ostaju same duže vrijeme je postavljanje previsokih i nerealnih standarda kada je u pitanju odabir partnera. Ova pogreška nije samo osobna, već je duboko ukorijenjena u društvenim normama, mitovima o ljubavi i idealiziranim prikazima odnosa koji su nam svakodnevno servirani putem medija i popularne kulture.
U suvremenom svijetu, gdje je sve više naglaska na individualizmu i samodostatnosti, mnoge žene stječu uvjerenje da zaslužuju najbolje i da ne bi trebale pristajati na kompromise. Dok je samopouzdanje svakako ključna vrlina, postavljanje pretjerano visokih standarda može dovesti do toga da žene ostanu same jer su potencijalni partneri jednostavno isključeni iz igre prije nego što uopće dobiju priliku.
Jedan od najčešćih razloga za to je uvjerenje da partner mora ispunjavati sve kriterije s liste – od fizičkog izgleda do socijalnog statusa i osobnih kvaliteta. Ta lista često sadrži niz stavki koje su oblikovane pod utjecajem bajki i romantičnih filmova u kojima savršeni partner pada s neba. U stvarnom životu, međutim, savršeni ljudi ne postoje, a ljubavni odnos je mnogo više od popisa poželjnih osobina.
Druga pogreška koja proizlazi iz nerealnih standarda je zanemarivanje vlastitih nedostataka i pretpostavka da partner mora biti „savršen“ kako bi zaslužio ljubav. Često se događa da žna koja zahtijeva od partnera da bude fizički privlačan, financijski stabilan, pametan, duhovit i emotivno zreo, sama nije spremna raditi na sebi kako bi ostvarila zrelu i ravnopravnu vezu. Ljubavni odnos podrazumijeva uzajamnu podršku i razumijevanje, a ne traženje nekoga tko će ispuniti sve naše želje.
Osim toga, žene koje postavljaju previsoke standarde često zanemaruju činjenicu da se sreća u vezi ne mjeri samo osobinama partnera, već i kvalitetom zajedničkog odnosa, spremnošću na kompromise i sposobnošću za rast i prilagodbu unutar veze. Partner koji ne ispunjava svaki zahtjev s liste može biti upravo onaj koji će donijeti najviše radosti i zadovoljstva, ali takva prilika se često propusti zbog površnog suđenja.
Dodatno, mediji i društvene mreže dodatno pojačavaju ovu pogrešku. Na platformama poput Instagrama, TikToka ili Facebooka svakodnevno se prikazuju savršeni parovi, luksuzni stilovi života i romantične geste koje izgledaju kao da su izašle iz bajke. Mnoge žene postaju uvjerene da su ti prikazi realni i počinju očekivati isto od svojih partnera. No, ono što se ne prikazuje su stvarni izazovi koje svaki par prolazi, a koji se rijetko uklapaju u filtere i glamurozne objave.
Također, postavljanje nerealnih standarda može biti i obrambeni mehanizam protiv straha od odbijanja ili povrede. Žene koje su u prošlosti doživjele bolne prekide ili razočaranja ponekad nesvjesno stvaraju barijeru kako bi se zaštitile od moguće nove povrede. Ovi visoki standardi tada postaju alibi za izbjegavanje stvarnog povezivanja i rizika koji dolazi s otvaranjem prema nekom novom.
Kako bi se izbjegla zamka nerealnih očekivanja, ključno je preispitati vlastite prioritete i definirati što zaista čini sretnu i ispunjenu vezu. To ne znači da žena treba pristati na bilo što ili snižavati svoja očekivanja do te mjere da zaboravi na vlastite potrebe. Naprotiv, važno je napraviti razliku između onoga što je zaista bitno – poput zajedničkih vrijednosti, emocionalne podrške i kompatibilnosti – i onoga što je sekundarno ili estetski.
Ljubav i veza nisu savršenstvo, nego partnerstvo dvoje nesavršenih ljudi koji su spremni raditi na zajedničkoj sreći. Kada se standardi postave na realnim temeljima i kada se prihvati da su kompromis, razumijevanje i rast dio svakog odnosa, veće su šanse za pronalazak trajne ljubavi. Dugoročno gledano, ono što je važno nije savršen partner, već partner s kojim možete biti srećni unatoč nesavršenostima.
