Od Indijanaca smo naučili brojne mudre pouke, životne citate i smjernice kako živjeti slobodno i u skladu s prirodom. Tako nas i ova priča uči da uvijek postoji izlaz, čak i kada se nađemo u nekoj nepovoljnoj i teškoj životnoj situaciji, svijetla točka koja će nam sve olakšati, skinuti teret s leđa.
Postoji jedna legenda Cherokee Indijanaca o obredu u kojem dječak postaje muškarac. Otac bi odveo svog sina duboko u šumu, stavio mu povez preko očiju, popeo ga na panj i ostavio ga tu samog. Od dječaka je zahtijevao da cijelu noć nepomično sjedi na panju i ne skine povez s očiju sve dok ne osjeti prve zrake sunca na svom licu. Nije smio zaplakati niti dozivati pomoć. Kad preživi noć, postat će čovjek.
Zabranjeno mu je bilo da priča drugim dječacima o svom iskustvu jer je svi morali sazrijeti na svoj način. Dječak je, naravno, bio jako uplašen. Oko sebe je mogao čuti svakakve zvukove koji su ga plašili – od krikova divljih zvijeri, raznih ptica pa do udaljenih glasova ljudi. A neprestano je osjećao i huk vjetra koji mu je nosio u lice travu i pijesak. Ali ipak je mladi Indijanac sve hrabro podnosio. Znao je da je to jedini načini da postane zreo čovjek.
Konačno, nakon užasne noći, izašlo je sunce i on je mogao skinuti povez s očiju. Tek u tom trenutku mladi Indijanac je otkrio da je njegov otac cijelo vrijeme sjedio pored njega na drugom panju i pazio da mu se nešto loše ne dogodi!
Na sličan način mi nikad nismo sam. Uvijek se imamo na koga osloniti, čak i kada se čini da nije tako. Potrebno je samo malo bolje pogledati oko sebe!
