Kada je 67-godišnja žena odlučila da se obrati svojoj djeci s molbom da se doseli kod njih, nije očekivala odgovor koji je dobila. Odbijanje je bilo bolno i neočekivano. U trenutku kada se osjećala najranjivije, njen svet se srušio. Bez obzira na to koliko je situacija izgledala beznadežno, odlučila je potražiti pomoć psihologa kako bi razumjela kako da se nosi s ovom situacijom.
Psiholog ju je prvo saslušao s empatijom, shvaćajući koliko je važno da izrazi svoje osjećaje. Nakon što je ispričala svoju priču, psiholog je počeo davati savjete koji su joj trebali pomoći da prebrodi ovu tešku fazu.
Prvi korak bio je razumijevanje perspektive njene djece. Psiholog je objasnio da, iako je za nju situacija izgledala jednostavna, njena djeca možda imaju svoje razloge za odbijanje. Možda imaju vlastite obaveze, financijske poteškoće, ili jednostavno žele održati vlastitu privatnost. Važno je da pokuša shvatiti njihove motive bez osjećaja ogorčenosti.
Drugi korak je bio preusmjeravanje fokusa na nju samu. Psiholog je istaknuo koliko je važno da pronađe aktivnosti i hobije koji je ispunjavaju. U ovoj fazi života, samoća može biti teška, ali može biti i prilika za osobni rast. Potaknuta je da se uključi u društvene aktivnosti, pronađe nove prijatelje i sudjeluje u zajednici. Volontiranje, članstvo u klubovima za starije osobe ili sudjelovanje u raznim radionicama mogu joj pomoći da se osjeća manje usamljeno i više ispunjeno.
Psiholog je također naglasio važnost održavanja fizičkog zdravlja. Redovita tjelovježba, zdrava prehrana i redoviti pregledi kod liječnika mogu značajno doprinijeti kvaliteti života. Potaknuta je da svakodnevno šeta, možda čak i pronađe grupu za hodanje ili ples, kako bi ostala aktivna i društveno povezana.
Emocionalna podrška također je ključna. Psiholog je predložio da razmotri mogućnost pridruživanja grupama za podršku ili terapijskim grupama gdje može dijeliti svoja iskustva s ljudima koji prolaze kroz slične situacije. Razgovor s profesionalcem ili ljudima koji razumiju njene osjećaje može biti od neprocjenjive vrijednosti.
Na kraju, psiholog je savjetovao da pokuša pronaći unutarnji mir i prihvaćanje situacije. Meditacija, vođenje dnevnika i prakticiranje zahvalnosti mogu joj pomoći da se usredotoči na pozitivne aspekte svog života. Važno je da ne doživljava odbijanje svoje djece kao osobni neuspjeh, već kao priliku za novi početak.
Nakon razgovora s psihologom shvatila je da, iako situacija nije onakva kakvu je priželjkivala, još uvijek ima mnogo toga za što može biti zahvalna. Kroz rad na sebi i prihvaćanje novih izazova, uspjela je pronaći novu svrhu i radost u životu.
