Godinama je prolazila kroz beskonačne testove, posjete liječnicima, razočarenja i emocionalne uspone i padove. Svaka nova godina donosila je nadu, ali i tugu kad bi ponovno došlo razočaranje. Prošlo je 12 dugih godina prije nego što je ostvarila svoju najveću želju – postati majka. Kada je napokon ugledala svog sina, sve prethodne borbe postale su samo blijedo sjećanje u odnosu na sreću koju je osjećala.
Ova žena, čije je ime moglo biti bilo koje od tisuća koje se bore s neplodnošću, želi podijeliti svoju priču kako bi drugim ženama dala nadu. Jer ona zna kako je teško nositi se s neprestanim pitanjima okoline, sa svakodnevnim pitanjima poput: “Kada ćete imati djecu?” ili “Što čekate?” Zna kako je teško kada sve tvoje prijateljice postaju majke, a ti se osjećaš kao da si zarobljena u beskonačnom čekanju. Svi oni trenuci kada je plakala, misleći da možda nikad neće držati svoje dijete u naručju, sada su postali svjetionik nade za druge.
Njen put do majčinstva nije bio lak, ali upravo zato ima poruku za sve žene koje prolaze kroz sličnu borbu. Prije svega, želi im reći da ne gube vjeru. „Postoje dani kada mislite da više ne možete izdržati. Danima vas boli duša, gledate tuđe bebe, slušate o trudnoćama, a vi i dalje čekate. No, najvažnije što sam naučila je da ne smijete prestati vjerovati. Nije uvijek lako, ponekad je iznimno teško, ali vjera je ono što me držalo,“ govori ona.
Ova majka također želi naglasiti važnost potpore. „Moj suprug je bio moja stijena. Bez njegove ljubavi i razumijevanja, ne znam bih li izdržala. Bilo je trenutaka kada sam mislila da se nikada neće dogoditi, ali on me uvijek podsjećao da smo tim i da ćemo uspjeti. Ako nemate podršku u partneru, okrenite se onima koji vas vole – prijateljima, obitelji ili stručnjacima. Ne morate sve sami nositi na svojim leđima.“
Ističe i važnost brige o sebi. „Prolazak kroz medicinske tretmane može biti iscrpljujuće, ne samo fizički već i emocionalno. Naučila sam kako je važno osluškivati svoje tijelo, uzimati pauze kad je potrebno i, najvažnije, ne kriviti sebe. Jer često, u cijeloj ovoj borbi, žena počne osjećati krivnju, kao da je s njom nešto pogrešno. Ali to nije istina – mi smo samo ljudi koji prolaze kroz težak proces, i zaslužujemo ljubav i suosjećanje prema sebi.“
Kada je napokon dobila sina, shvatila je da joj je put kroz sve te poteškoće dao nevjerojatnu snagu. „Kad sam prvi put držala svog sina u rukama, suze su same tekle. Sva bol, sve suze, svi neuspjesi – sve je nestalo. Tada sam shvatila da je svaka borba bila vrijedna toga. On je moje čudo.“
Njena poruka za žene koje su još uvijek u borbi jest da ne odustaju. „Znam kako je teško. Znam koliko vas ponekad sve boli, ali molim vas, nemojte se predati. Vaša snaga je veća nego što mislite. Vjerujte u svoje čudo, jer se čuda zaista događaju.“
Na kraju, dodaje: „Svaka žena koja prolazi kroz ovo putovanje je već heroina. Bez obzira na ishod, vaše srce je nevjerojatno veliko jer se borite za ljubav. I to je najvažnija bitka u životu.“
