„Bože sačuvaj kakva su ovo vremena došla, dobar se smatra glupim a varalica pametnim.“, reče moj deda s teškim uzdahom, dok je sjedao na stari drveni stolac pored prozora. Ove riječi, koje je izgovorio s tugom u očima, izazvale su u meni duboko razmišljanje o današnjem svijetu i vremenu u kojem živimo. Nekada, čini se, poštenje je imalo vrijednost, a ljudi su se cijenili po tome koliko su iskreni, čestiti i dobronamjerni. Danas se čini da su se stvari preokrenule – onaj tko pokušava živjeti po pravilima časti i poštenja često biva ismijan, dok se varalice, manipulatori i prevaranti slave kao pametni i uspješni.
Deda nije govorio ove riječi bez razloga. Kroz život je prošao mnoge nedaće i promjene, ali ovo što sada vidi oko sebe, izgleda mu kao potpuni gubitak moralnih vrijednosti. Ljudi su zaboravili na osnovne vrline, a čini se da se svijet vrti oko brzog uspjeha, bez obzira na sredstva kojima se on postiže. Pošteni ljudi, koji se drže svojih principa i žele živjeti u skladu sa svojim uvjerenjima, često se nalaze u situaciji gdje su marginalizirani ili čak ismijani.
„Zar je moguće,“ nastavlja deda, „da smo došli do toga da varanje postane normala? Da je pošten čovjek budala jer ne zna igrati igru prevara i laži?“ Ove riječi odzvanjale su u tišini sobe. Bilo je jasno da mu nije bilo lako gledati kako se društvo mijenja, i to na gore.
U prošlim vremenima, kada je deda bio mlad, vrijednosti su bile drugačije. Rad, trud i poštenje bili su na cijeni. Ljudi su vjerovali u to da će se dobrim djelima dugoročno postići uspjeh, iako možda sporije. Danas, međutim, sve više ljudi traži prečice. Ne mare za druge, već samo za vlastitu korist. Manipulacija i varanje postali su svakodnevica, a oni koji žive po pravilima i moralnim normama često osjećaju da su u nepovoljnom položaju.
„Bože sačuvaj,“ ponavljao je deda, „kako smo došli do toga da ne možeš vjerovati ni najbližima?“ Povjerenje je postalo rijetka pojava. Ljudi se boje da će biti izigrani i iskorišteni. Dok su varalice vješti u korištenju drugih za vlastite ciljeve, oni koji pokušavaju pomoći drugima često bivaju prevareni i ostavljeni da se nose s posljedicama. Dobar čovjek, danas, više nego ikad, mora biti oprezan. U svijetu gdje se prevara nagrađuje, a poštenje kažnjava, teško je održati vjeru u ljude.
Ipak, deda nije izgubio nadu. Iako je frustriran, vjeruje da će se stvari kad-tad promijeniti. „Svijet ide u krug,“ kaže on. „Što se brže popneš, teže ćeš pasti.“ Varalice možda sada uživaju u svom uspjehu, ali vjeruje da će ih karma sustići. Pravda je možda spora, ali uvijek nađe put.
Njegove riječi su me duboko dirnule. Svijet se doista mijenja, ali na nama je da biramo hoćemo li biti dio te promjene ili ćemo ostati vjerni svojim vrijednostima. Dobar čovjek možda nije uvijek pobjednik u očima drugih, ali na kraju dana, on zna da može mirno spavati, jer nije prevario ni izdao nikoga.
„Na kraju,“ zaključio je deda, „nije bitno što drugi misle o tebi. Bitno je što ti misliš o sebi.“ Ova misao ostala je sa mnom i danas, kao podsjetnik da je uvijek bolje biti dobar, iako te svijet možda vidi kao glupog, nego biti varalica, pa makar te svi slavili.
