Svijet je pun dobrih ljudi. Oni su uvijek tu, spremni pomoći, podržati i dati sve što imaju kako bi drugi bili sretni. Njihova dobrota je toliko čista i nesebična da često zaboravljaju na sebe. Nažalost, ti isti dobri ljudi ponekad postanu žrtve onih koji ne zaslužuju ništa od toga što im je pruženo. I tako, dobar čovjek postane budala u očima drugih, ne zato što je glup, već zato što vjeruje da svako zaslužuje priliku.
Budala, kako ga mnogi nazivaju, nije ništa drugo do osoba koja nesebično daje sve što ima. On nije naivan, iako ga tako često doživljavaju. Njegova je slabost to što vjeruje u ljude, čak i kad su oni dokazali suprotno. Vjeruje da će dobrota promijeniti one koji su skloni iskorištavanju. Nada se da će njegova ljubaznost i nesebičnost potaknuti druge na promjenu. No, često se dogodi suprotno – oni koji ne zaslužuju ništa uzmu sve, a da ne pruže ništa zauzvrat.
U ovakvim situacijama, dobar čovjek osjeća razočaranje i bol. Svaki put kada se njegova dobrota zloupotrijebi, u njegovoj duši ostaje ožiljak. Ipak, on ne prestaje davati. Njegova nesebičnost nije uvjetovana zahvalnošću drugih. Ne daje da bi dobio nešto zauzvrat, već daje jer ne zna drugačije. No, to ga čini ranjivim. Ljudi bez skrupula prepoznaju njegovu slabost i koriste je u svoju korist. Oni ga zovu “budalom” jer misle da ga mogu izigrati koliko god puta žele.
Istina je da dobar čovjek zna kada ga iskorištavaju. Osjeća to duboko u sebi, ali nastavlja vjerovati u ljude. U tom trenutku se zapita je li stvarno budala. U svojim tišinama, pita se zašto uvijek završi povrijeđen. Ali njegov odgovor uvijek ostaje isti – bolje biti povrijeđen zbog vlastite dobrote nego postati hladan i sebičan. Svijetu je potrebna ta nesebičnost, čak i ako je mnogi ne znaju cijeniti.
Budala nije čovjek koji ne vidi stvarnost. On vidi jasno, ali odlučuje vjerovati u najbolje u ljudima. To je njegova snaga, ali i njegova najveća slabost. Problem nastaje kada dobar čovjek shvati da je dao sve onima koji nisu zaslužili ništa. Tada se suočava s najtežom istinom – neki ljudi jednostavno ne žele biti spašeni. Neki ljudi nisu spremni na promjenu i neće cijeniti ono što im je pruženo.
Kada dobar čovjek konačno odluči prestati davati onima koji to ne zaslužuju, on ne postaje gori, već mudriji. Nauči postaviti granice i shvati da njegova energija nije beskonačna. Svijetu je potrebna njegova dobrota, ali mora biti pažljiviji kome je daje. Nije lako naučiti ovu lekciju, ali ona je nužna kako bi sačuvao sebe.
Na kraju, budala prestane biti budala kad shvati da neki ljudi nisu vrijedni njegove dobrote. Nauči da su granice jednako važne kao i sam čin davanja. I tako, dobar čovjek postaje mudriji, ali ne gubi svoju dobrotu. On samo nauči kome je darovati. To nije izdaja njegovih vrijednosti, već znak zrelosti i samopoštovanja. Jer nije budala onaj tko daje – budala je onaj tko ne zna cijeniti.
