“I biram tebe – u stotinama života, u stotinama svjetova, u bilo kojoj verziji stvarnosti, ja bih te pronašla i izabrala.” ~ Kiersten White
Ja biram tebe.
Ne samo na jedan dan ili na kratkotrajan bljesak sekunde, već zauvijek. U ovom životu ili u bilo kojem drugom – tvoja duša je ta koju ću potražiti i pronaći. Tvoje je srce suđeno mom srcu.
Vrijeme prolazi kao što i svjetlo zimskog zalaska sunca razbija zemaljsku stvarnost s tobom, a to je ljubav koju ja nikad nisam tražila, ona je pronašla mene. Čini se da se život vrtio oko mene tako brzo, gaseći moja istrošena uvjerenja i nadahnjujući me da vjerujem u nešto veće od mene i u nešto veće nego što sam ikada stvarno planirala… tebe.
Čini se da nikada nije pravo vrijeme za ljubav – ali je isto tako istina da ljubav stiže uvijek na vrijeme. Ipak, tražimo, lomimo sebe tijekom izbora koje ćemo napraviti i plačemo nad izborima koje odaberemo.
Nikad ne znamo gdje bi trebali biti i gdje trebamo završiti, a negdje između toga zaboravljamo disati – zaboravljamo živjeti.
Biram tebe, jer istovremeno mi oduzimaš dah i podsjećaš me kako treba živjeti.
Nikad nisam mislila da ću morati izabrati ljubav – i zapravo, nisam znala da ću ikada odabrati tebe. Ali jesam – danas, sutra, onoliko dugo koliko budem u mogućnosti buditi se s izlaskom sunca kako bi upila ljepotu novog dana.
Ipak, s vremena na vrijeme, osjećam kao da je izbor da te volim bio stvoren samo za mene. Gotovo kao da je moje srce preuzelo i odlučilo (puno prije no što je glava nešto shvatila) da si ti onaj pravi za mene.
Kako te ne bih odabrala? To nikada nije bila opcija.
Izabrala sam te, prije nego što sam zaista shvatila da te volim.
Život rijetko ispadne onako kako zamišljamo da će ispasti, a uvijek završava točno onako kako je suđeno. Ja ne mogu sjediti ovdje i točno reći da znam što će se dogoditi sljedeći mjesec ili čak nakon godinu dana, ali znam da ću i dalje nastaviti te izabirati.
Ja ću te odabirati da budeš uz mene, jer ne postoji nitko drugi s kim bih radije bila.
Čudno je kako ne mogu zamisliti da se svađamo oko nečega, ali još uvijek govorim sebi kako je to moguće, da će jednog dana jedan od nas nehotice povrijediti onog drugog. Ili ćemo postati toliko tvrdoglavi da ćemo zaboraviti snagu koju posjedujemo kada stanemo jedan pored drugoga, kao dva igrača istog tima.
Međutim, čak u žaru svađe, znam da ću te i dalje izabirati, jer nitko drugi se nikada nije ovako osjećao, kao da je kod kuće.
Ima toliko toga još uvijek nepoznatog i neotkrivenog, ali ja ću opet odabrati tebe.
Na taj način, ne samo da obećavam da ću te voljeti zbog svega onog što mogu pročitati prstima kao da se služim Brailleovim pismom, već ću te voljeti i zbog onih sjenovitih stvari koje tek moram vidjeti.
Ne trebam znati sve da bi znala kako si ti onaj kojeg volim. Naša priča se ne treba razvijati s nenapornom jednostavnošću kako bih znala da si ti onaj s kojim želim provesti ostatak svog života.
Biram tebe, jer si jedini koji me je uvijek inspirirao da jednostavno budem ona koja jesam.
Ne mislim da će biti lako, ali ono što znam je da ne mogu zamisliti da se udaljavam od tebe i svega što smo podijelili – svega što smo stvorili u opojnom prostoru između mojih i tvojih usana.
Nešto jedinstveno se rodilo u tim trenucima, kada je našim dušama bilo dopušteno da se slobodno jedna s drugom igraju. I ponekad, čini se da je nešto snažno počelo cvjetati – osjećaj koji nisam očekivala da ću doživjeti: bezuvjetnu ljubav.
I zato, ja odabirem tebe, jer si mi pokazao kako treba bezuvjetno voljeti.
Trenuci kaotično prolaze unutar vrpce vremena koju smo stvorili. Primamo ono što mislimo da zaslužujemo, ali ipak bježimo od svega što nas izaziva. Ništa nema smisla – a ipak nekako, tvoje ime na usnama je kao božanski mix utjehe i uzvišene magije.
Pričaš sa mnom bez riječi i ja mogu osjetiti tvoju dušu preko prostranstava vremena ili udaljenosti. Možda riječi jednostavno nestanu kad ljubav preuzima.
Biram tebe zbog svega što jesi i zbog svega što ćeš postati.
Biram tebe, jer ti si moj jedini.
“Nisam se samo zaljubila u tebe. Uronila sam u ljubav, otvorenih očiju, odabirući svaki korak na tom putu. Ja vjerujem u sudbinu, ali vjerujem i da nam je suđeno da napravimo stvari koje bi ionako izabrali.”~ Kiersten White
Prevela: Suzana Prnjak za atma.hr
Izvor: atma
