Koliko puta ste u životu naišli na osobu s kojom ste odmah osjetili da nešto nije u redu? Nije to uvijek lako objasniti – ali osjećaj ostaje. Ponekad se radi o njihovom ponašanju, stavovima, načinu govora…
I iako se možda trudimo biti tolerantni i ne donositi prebrze zaključke, Carl Jung – slavni švicarski psihijatar i utemeljitelj analitičke psihologije – smatrao je da postoji jedan vrlo jasan pokazatelj koji otkriva glupu osobu, bez obzira na obrazovanje, status ili godine.
Ta stvar je jednostavna: tvrdoglav otpor prema samopropitivanju.
Prema Jungu, glupost nije samo nedostatak znanja. Glupost je emocionalna i duhovna zatvorenost, odbijanje da se promijeni mišljenje, da se preispita vlastito ponašanje i da se prihvati da možda – samo možda – nismo uvijek u pravu. Glup čovjek nije onaj koji ne zna – već onaj koji odbija naučiti.
Jungova teorija sjene i „nesvjesna glupost“
Carl Jung je vjerovao da svatko od nas ima svoju „sjenu“ – mračnu stranu ličnosti koju često potiskujemo jer se ne uklapa u sliku koju želimo imati o sebi.
Osoba koja nije spremna pogledati u vlastitu sjenu, koja se ne želi suočiti s vlastitim slabostima, pogreškama ili lošim namjerama – postaje emocionalno nezrela, kruta i često vrlo neugodna za okolinu.
Takvi ljudi obično sve znaju, sve komentiraju, o svemu imaju mišljenje – i nikad ne priznaju da su u krivu.
Ako ih suočite s greškom, oni će napasti vas, promijeniti temu ili vas ismijati. Njihova obrambena reakcija nije znak inteligencije, već unutarnje slabosti.
Jung je smatrao da je prava inteligencija povezana s introspekcijom – sposobnošću da promatramo sami sebe, da se zapitamo: „Jesam li ja u pravu? Što mogu naučiti iz ove situacije? Kako mogu biti bolja osoba?“
Kada toga nema – kada čovjek tvrdoglavo stoji u mjestu i ne dopušta ni najmanju sumnju u vlastitu nepogrešivost – pred sobom imate glupost u najčišćem obliku.
5 znakova da je netko „nesvjesno glup“, prema Jungovim idejama
Uvijek je netko drugi kriv.
Osoba koja nikada ne preuzima odgovornost za svoje postupke već stalno optužuje druge (partnere, kolege, sustav, državu, roditelje…) ne razvija se ni emocionalno ni mentalno.
Izrugivanje introspekciji i psihologiji.
Ako netko ismijava pokušaje samopropitivanja ili kaže da je psihologija „za slabiće“ ili „gluposti“, zapravo pokazuje vlastiti strah od suočavanja s istinom o sebi.
Ne mijenja mišljenje – čak ni kad su činjenice protiv njega.
Jung bi rekao da je tvrdoglavost bez fleksibilnosti znak duboke unutarnje nesigurnosti, prerušene u lažnu snagu.
Mrzi one koji se mijenjaju, napreduju ili razmišljaju drugačije.
Umjesto da ga inspirira, uspjeh drugih osobu čini zavidnom, otrovnom i kritičnom – jer podsjeća na vlastiti zastoj.
Uvijek ima potrebu za dominacijom u razgovoru.
Umjesto slušanja, glupa osoba govori preko drugih, prekida i pokušava nadglasati – jer joj je važnija moć nego istina.
Ne moraš imati diplomu – dovoljno je gledati pažljivo
Mnogi misle da je za „provaljivanje“ glupih ljudi potrebno neko posebno znanje, formalno obrazovanje ili psihološki trening. Ali istina je da se oni odaju vrlo brzo – ako znate što tražite. Jung nas uči da emocionalna zrelost i sposobnost za samorefleksiju nisu rezervirane za akademike ili terapeute. One su dostupne svakome tko je voljan gledati iskreno – prvo u sebe, a zatim i u druge.
Glupa osoba nikada neće priznati da ne zna. Nikada neće tražiti savjet. Nikada neće priznati da je povrijedila nekoga. Nikada neće reći: „Oprosti“. I što je najgore – nikada neće naučiti ništa novo, jer već vjeruje da sve zna.
Što možemo naučiti iz ovoga?
Umjesto da trošimo energiju na pokušaj da „popravimo“ glupe ljude, bolje je naučiti ih prepoznati – i postaviti granice. Jung je vjerovao u unutarnji razvoj svakog pojedinca, ali i u to da se neke lekcije ne mogu naučiti ako osoba nije spremna.
Zato, kada sljedeći put osjetite da s nekim ne možete voditi iskren i konstruktivan razgovor, da svaka tema postaje sukob, da se svaka kritika doživljava kao napad – sjetite se Jungove misli:
„Glupost nije odsustvo inteligencije, već odbijanje da se koristi.“
U konačnici, najveća mudrost možda i jest – znati kada razgovor više nema smisla. Jer, ne morate biti psiholog da shvatite s kim imate posla. Dovoljno je da slušate – i promatrate. Ljudi sami otkrivaju sve što trebate znati.
A Carl Jung bi se vjerojatno samo nasmiješio i rekao: „Ono što netko odbija vidjeti u sebi, najglasnije vrišti kroz njihovo ponašanje.“
