Bio jednom jedan mladić, koji je danima, nedjeljama i mjesecima učio molitve. Ali se u njegovoj glavi nije ništa zadržavalo. Sve je otjecalo poput vode, ništa bitno nije ostajalo.
Potpuno razočaran, riješio je da se prestane moliti. Tada je čuo za jednog starca, velikog molitvenika koji se podvizavao u pustinji.
“No, dobro, posjetit ću mudraca i pokušat ću posljednji put naći odgovor na pitanje kako se treba moliti”, pomislio je mladić.
Krenuo je na put, pronašao mudraca i upitao ga:
“Veliki učitelju! Bi li me htio naučiti pravoj molitvi, da osjetim korist od toga?”
Starac mu odgovori:
“Vidiš li ono prljavo sito tamo?”
“Da”, odgovori mladić.
“Uzmi ga i iz rijeke donesi vode u njemu.”
Mladić je uzeo sito, otišao sto metara do rijeke i zagrabio sitom vodu. Čim je sito izvukao, sva voda je iscurila.
Vratio se starcu s praznim sitom. Kad ga je ugledao, starac mu je rekao da opet ide na rijeku i zahvati vode.
“Zašto me mučiš da radim besmisleni posao, kad se voda u situ ne može nositi?”
Starac mu je odgovorio:
“Sine moj, isto je sa molitvom. Ti zaista nisi donio ni jednu kap vode, ali je sito, koje je bilo prljavo, sada čisto. Tebi se samo čini da od molitve nemaš koristi i da u tebi ništa ne ostaje. Molitva te pročišćava, iako ti to ne osjećaš, isto kao što voda čisti ovo sito.”
Izvor: alternativainformacije
