Ljudski život je niz uspona i padova, uspjeha i razočaranja, radosti i potrage, znanja i gluposti.
Koliko puta ste čuli da je neko rekao “Toliko sam ga voljela a on me izdao.” I počnete se pitati možemo li nekoga dovoljno dobro poznavati, jer postoje situacije kada se i sami ponašate kao što nikada prije ne biste to učinili. Za sve je kriva naša naivnost, lagana glupost, mašta i uvjerenje da se ljudi mijenjaju ili da će voljena osoba uvijek biti tu.
Ponekad morate pogledati voljenu osobu izvana kako biste shvatili da idealni ljudi ne postoje, postoje samo „naši“ i „voljeni“. Stoga, odbacite sve snove o savršenom svijetu i trezveno pogledajte stvarne činjenice. Svaku osobu ćete najbolje upznati u tri situacije, pa da visimo koje su to.
1. U samoći – samo sami sa sobom možemo trezveno pogledati bolne stvari, odbaciti mišljenja drugih i izvući vlastite zaključke. Naša nam svijest govori u potpunoj tišini, na primjer, prije sna hiljadu misli napada našu svijest, stotine pitanja, poput grmljavine, razbijaju noćnu tišinu.
Samo u ovim trenucima možemo naglas reći šta zaista želimo, šta ili koga trebamo, o čemu sanjamo i čemu težimo. Svi naši strahovi odavno su obrasli debelom kožom zaštitničkih emocija, laganim lažima i vječnim samozavaravanjem. Samo usamljenost i iskren razgovor sa samim sobom pomoći će vam da se upoznate bez uobičajene svjetovne rutine, stranog utjecaja i poznanstava iz djetinjstva.
2. U naletu bijesa – tada zaboravljamo na sva pravila; Nažalost, svi smo okrutni, svako od nas sadrži posudu sa bijesom i ogorčenjem. Tokom svađe iz nas izbijau ružne riječi, prijetnje, uvrede, i što je najčudnije, iskrenost. U tim trenucima ogoljujemo dušu i misli.
Moramo se bojati sebe u ovim sekundama, jer ponekad poznajemo sebe toliko duboko da kasnije nećemo moći oprostiti ovo strašno “izlaganje” sebi. Sami biramo kako ćemo živjeti, šta stvarati i sa kim ćemo komunicirati. Svoju istoriju pišemo ručno, na osnovu ličnog iskustva i naših nada, ali izlivi strasti otvaraju naše do tada nepoznate granice, a one nisu uvijek razlog za ponos.
3. U novim okolnostima – jer ovdje napušta svoje navike. Mi smo ljudi sistema, robovi rasporeda i putnici slučajnosti. Svako od nas ima svoj sistem spajanja sa okolnostima. Ljudi se naviknu na sve, u bilo kojoj dobi i na bilo kojem kontinentu.
Neko se popne, stisne zube, a neko ide sa tokom, kao da je to jedini način da preživi. Tek kada se nađemo u nekoj novoj situaciji, na novom mjestu ili među novim ljudima, pokazujemo svoje pravo lice. Svi nosimo maske i automatski ih mijenjamo u pravo vrijeme.
