Većina roditelja često ima tendenciju da vjeruje da je njihovo mišljenje jedino važno, te da bi djeca trebala automatski prihvatiti i poštovati njihove stavove.
Međutim, često nisu svjesni da odrasla djeca imaju svoje vlastite perspektive i životne putanje koje se ne podudaraju uvijek s roditeljskim očekivanjima. Jedan stariji čovjek je jednom prilikom podijelio životnu priču koja naglašava važnost podrške roditelja. Govorio je o dječaku koji je strastveno volio čitati knjige koje nisu bile povezane sa školom.
Njegova majka, međutim, nije razumjela tu strast i zabranjivala mu je čitanje, smatrajući to gubitkom vremena. Uprkos majčinim naporima da ga usmjeri prema onome što je smatrala ispravnim, dječak je osjećao nedostatak podrške i vjere u njega. Umjesto ohrabrenja i poštovanja prema njegovim izborima, majka mu nije pružala ono što mu je najviše trebalo. Kada je odrastao, odlučio je prekinuti komunikaciju s majkom.
Ova priča ističe važnost razumijevanja i podrške u roditeljstvu. Djeca trebaju osjećati da su prihvaćena i podržana u svojim odlukama, te da imaju slobodu izbora. Roditelji koji forsiraju svoje stavove i pravila često se suočavaju s distancom od svoje djece, koje žele živjeti vlastiti život neopterećeni roditeljskim očekivanjima.
Bitno je da roditelji shvate da odrasla djeca imaju pravo na vlastite životne puteve i odluke te da ih treba podržati u njihovim izborima, umjesto da im nameću vlastite vizije. Roditeljstvo je dugoročni angažman, a kvalitetna komunikacija i podrška ključni su za održavanje snažnih veza s djecom tijekom cijelog života.
