Koliko vam se puta dogodilo da doživite totalno razočaranje od ljudi od kojih to najmanje očekujete? Osvrnite se oko sebe i dobro pogledajte! Tko su ljudi koji se nalaze oko vas? Svatko u svom životu ima svoga Judu koji ga je izdao i prodao za par novčića!
Koliko puta ste oplakali radi takvih ljudi?
Koliko noći ste probdjeli zbog riječi koje su vam ti isti ljudi zaboli u srce?
Koliko su vam puta ti isti, dragi ljudi, okrenuli leđa kada su vam bili najpotrebniji?
Ha? Jel´ brojite? Pustiti ću vas da izbrojite….
Mi smo ljudi čudna bića i baš volimo (ponekad) biti đubrad u pravom smislu te riječi!! Gori smo od životinja! Ponekad se možemo posramiti pred životinjama jer one imaju više respecta prema svojoj vrsti od nas samih!
Živimo u svijetu kada je slika pravih vrijednosti totalno izokrenuta. Živimo prema nekim standardima koji su nam nametnuti. Prioriteti su nam totalno pobrkani. Gubimo vrijeme na krive ljude i trenutke, a da toga nismo niti svjesni sve do trenutka dok se ne probudimo u realnosti! Obično su to iznenadne i neplanirane životne situacije kada zaista možemo prebrojiti one „prave“ ljude na koje možemo računati i „prave“ trenutke koji zaista imaju vrijednost.
Živimo u svijetu kada je slika pravih vrijednosti totalno izokrenuta. A prave vrijednosti nemaju cijene.
Živimo i u svijetu gdje smo okruženi i onim malo izopačenim profilima ljudi. Ja bi ih usporedila s onima koji imaju vrlo „zanimljiv“ život na facebooku, često se hvale svojim aktivnostima, fol uspjesima, dobrotama…, a u principu nemaju ništa od života! Voljeli bi to, ali nemaju ga! Nemaju svoj život u stvarnom svijetu nego furaju svoju kreiranu maštu na zidu svog fb profila i to nam prodaju pod „svoj život“.
Pustimo facebook. Takvi profili zabavljaju sami sebe i lijepo im je. Ne diraju nikoga.
Međutim, slične „profile“ imate i u realnom životu! To su onih profili ljudi koji se u stvarnom životu malo više zanesu u maštarije jer se srame svojeg pravog života pa furaju neke izmišljene filmiće pred drugima i prikazuju se u lažno iskonstruiranom svjetlu, a u svojoj ljušturi su jadniji od najjadnijeg jadnika! Takvi ljudi su opasni ako se nalaze u našoj blizini.
To su tako prefrigana bića da je to prestrašno! Ne mogu ih niti nazvati ljudima jer nemaju svoju osobnost. Takva bića premazana su svim mastima!
To su oni koji nemaju samopouzdanja. To su oni koji žive kao paraziti na tuđoj nesreći. To su oni koji se prave da ih ništa ne zanima, a zabadaju nos svakamo! Sve vide i sve znaju! To su oni koji žive da žive. Prolazni su i nebitni! Iza sebe neće ostaviti ama baš nikakvog traga. Takvi ljudi su sami sebi i previše! Nesretni su i frustrirani, srame se sami sebe, a to sjeme nezadovoljstva siju posvuda jer ne mogu gledati druge koji su sretni i zadovoljni! Ubija ih to! Pazite se ovakvih ljudi!
U životu sam imala prilike doživjeti situacije u kojima su me povrijedile osobe za koje bih nekada dala ruku u vatru! I to desnu ruku! To su bili oni ljudi za koje sam smatrala da su mi zaista bliski i vjerni. Mislila sam da me vole i poštuju. Da sam im važna ja kao ja.. A onda sam shvatila da im je važnije ono što će prikazati „na van“, ono što će kreirati za ostale. To su bića koja ne vole ljude. To su oni koji crpe druge za svoj probitak i lažan uspjeh. To su oni koji skrivaju svoje pravo lice…
Možda sam lakovjerna, naivna.. Ne znam. Možda mislim kako su svi jednako dobri i pozitivni kao ja, bez ikakvih kalkulacija i primisli… međutim, kada te stvarnost zalijepi uza zid – shvatiš. Bar ja jesam.
Imala sam situacija i situacija u životu kada mi stvarno nije bilo lako. Prolazila sam razne teške faze: od razvoda, prekida, loše situacije na poslu, besparice, frkovitih situacija i milijun i jednog problema!
U takvim situacijama skužiš kako imaš na hrpu prijatelja koji te tješe, nazivaju i pitaju kako si, provjeravaju jel´se što promijenilo na još gore od goreg… što je tebi gore, oni su ti bolji frendi. Ful se brinu za tebe. Vole te. Pomažu time što te slušaju u tvojoj nevolji. Kukaju s tobom. (Ajd i to je nešto!)
Ali, čim se malo kreneš „dizati“ isti ti „frendi“ krenu te vraćati „na mjesto“, spuštati na zemlju i ne dozvoljavaju ti da se slučajno izdigneš iznad njih i da ti bude dobro! Ne daj Bože da tebi bude malo dobro – nije fora!! Takvi ti ne daju niti da pomisliš poletiti jer te već u startu upozoravaju da ćeš loše prizemljiti.
A kada se slučajno malo izdigneš i kreneš hodati prema naprijed, pa još naprijed… pa malo digneš glavu i udahneš svjež zrak i skužiš, jebote, da se ništa loše nije dogodilo, pa kreneš još naprijed.. tvoji frendovi iz „kriznog stožera“ više neće biti tako dobri kao što su bili onda kada je situacija bila napeta! Miču se. Nemaju se čime hraniti!
A hranili su se našom tugom, nesrećom i nezadovoljstvom! I uživali u tome!
To su oni koje boli vaš uspjeh, sreća, ljubav! To su oni koji vam zavide na izgledu, boljem poslu, komadu odjeće, uspjehu, automobilu ili zadovoljnom osmjehu kojeg nosite na licu! To su oni koji se pretvaraju u opasne zvijeri kada poželite biti svoji !
To su oni ljudi koji bi voljeli biti na vašem mjestu – a ne usude se!
Zašto to rade? Zato što su ljubomorni!! Vrlo jednostavno! Zato što su ljubomorni i boli ih vaša sreća! Zato što možda imate neke bolje kvalitete od njih.. zato što možda znate što želite u životu i imate muda za razliku od njih! To su oni ljudi koji bi voljeli biti na vašem mjestu – a ne usude se!
U zadnjih par godina profiltrirala sam ljude iz svoje okoline i iz svog privatnog života. Doslovce profiltrirala!! I to kroz nekoliko cjediljki i par filtera.
Predugo sam bila sjebana i imala sam previše sjebanih ljudi oko sebe koji su me vukli na dno i gušili. Dugo mi je trebalo da to shvatim – da me ti ljudi guše, brate mili!! Nakon niza filtriranja (čitaj: rada na samoj sebi) uz mene su ostali samo oni koji su bili uz mene dok sam bila na dnu i oni koji su bili uz mene dok sam se penjala prema svijetlu i izlazu iz tunela. To su oni koji su me bodrili da se popnem više…i još više…
To su prijatelji na koje mogu uvijek računati! To su oni dragi ljudi kojima mogu reći ama baš sve i da me uopće nije sram. To su oni koji će se sa mnom radovati i sa mnom zaplakati kad treba. To su ljudi koje volim!
Svi oni ostali otišli su sami. Otišli su bez pozdrava, dizanja tona, ružne riječi. Bilo je ono: „Čujemo se“ – i više se nismo čuli.
Odlaskom takvih ljudi iz mog života oslobodila su se mjesta za neke nove ljude. Kako su oni sjebani i bolesni odlazili tako su paralelno u život ulazili oni zdravi i kvalitetni, a moja se životna priča zaokružila i digla na jedan viši livel.
Živim svoj život i živim ga vrlo realno, a ne u oblacima! A takve ljude, koji su me crpili i nisu mi dali disati, pokopala sam u svojoj glavi – i to zauvijek!
Takva sam, jebiga! Ne želim više trošiti niti sekunde na krive ljude i krive trenutke! Nemam vremena za to, a i ne da mi se! Više ne!
Ne zamjeram nikome. Prošla sam „trening“ opraštanja, ali ne zaboravljanja. Prošla sam „trening“ života i naučila da kako siješ – tako ćeš i žeti. Kako si prostreš – tako ćeš i leći!
Prema tome, samo polako, mirno i staloženo. Svi oni koji me crpe svojom negativom više nemaju mjesto u mom životu. Ne mrzim ih. Ne znam mrziti … ali ih niti ne volim. Više ih ne volim i ne želim ih blizu sebe. Dosta mi je bilo sijanja njihove negativnosti!
I nevjerojatno!! Čim sam maknula takve pijavice od sebe, osjećala sam se bolje i zdravije, zadovoljnije i ispunjenije.
I gle čuda!! Odjednom su mi se počele događati dobre stvari i to ne jedna, nego jedna za drugom! Odjednom je sve krenulo normalnim tokom, bez stresiranja i negativnosti, kočenja i tapkanja u mjestu na svim poljima života! Ne možeš vjerovati!
Osvrnite se oko sebe i dobro pogledajte! Tko su ljudi koji se nalaze oko vas? Pravi prijatelji? Ljudi na koje se možete osloniti? Možete li se zaista osloniti na ljude za koje to mislite?
Svatko u svom životu ima svoga Judu koji ga je izdao i prodao za par novčića! Svatko od nas ima svog Petra koji ga je više puta zatajio i zaboravio. A to vam nisu prijatelji!
Ali, onoga dana kada se naučimo prvo voljeti sami sebe – tada ćemo moći napraviti čistku svog života iz kojeg ćemo izbaciti sve one zvijeri koje nas crpe svojom negativom, stavom, ponašanjem i odnosom prema nama.
Nema tu svađe ni zamjerke, čak niti jedne jedine ružne riječi, vjerujte mi!
Onda kada zavolite sebe i posložite si prioritete u životu, zvijeri će podviti rep i otići same iz vaših života i to bez pozdrava i ružne riječi. Otići će od vas jer neće moći podnijeti to što se napokon volite, poštujete i što znate što želite a što ne želite od života. Otići će od vas jer se više neće imati čime hraniti, a vaša pozitiva će ih izluđivati.
A vi, dragi moji……………. udahnite punim plućima i budite svoji! Ne dajte nikome da vas crpi i non stop vraća na nultu poziciju! Uvijek težite k boljem i k višem! Svi imamo pravo na to!
A zvijeri? Ne brinite se za njih! Oni si uvijek pronađu nove žrtve. Pa, od nečega moraju živjeti.
“Ako si dovoljno hrabar da kažeš doviđenja, život će te nagraditi s novim zdravo:” Paulo Coelho
Autor: Ivana Grabar, pinkpen.com.hr /2015.
FB: https://www.facebook.com/pinkpenivanagrabar/
