Rimski filozofi i retoričari ostavili su iza sebe neprocjenjivo blago misli, ideja i opažanja o ljudskoj prirodi. Među njima posebno se izdvaja Marko Fabije Kvintilijan, čovjek koji nije bio samo učitelj govorništva, već i pronicljiv promatrač ljudskog karaktera.
Njegove misli o vrlinama i manama, o odgoju i ponašanju, i danas izazivaju divljenje jer jasno pokazuju koliko se ljudska priroda malo promijenila kroz stoljeća.
Kvintilijan je jednom rekao nešto što se i danas koristi kao mjerilo razlikovanja dobrih i zlih ljudi: “Najveći znak zla kod čovjeka jest uživanje u tuđoj nesreći.” Ova rečenica jednostavna je, ali razorna u svojoj istini. Ona otvara oči svima koji žele bolje razumjeti skrivena lica ljudi oko sebe.
Zašto baš uživanje u tuđoj nesreći?
Na prvi pogled, moglo bi se reći da postoje mnogo očitiji znakovi zla – nasilje, laž, izdaja, pohlepa. Ali Kvintilijan je otišao korak dublje. On je razumio da su svi ti postupci samo posljedica, dok je istinska srž zla skrivena u onom osjećaju zadovoljstva kada drugome ne ide dobro.
To zadovoljstvo nije obično; ono je hladno, turobno i bešćutno. Dok će običan čovjek možda osjetiti ravnodušnost ili čak prolaznu radost što nije on sam pogođen, zla osoba istinski se raduje i hrani tuđom mukom. Taj trenutak za nju postaje potvrda moći, osjećaj nadmoćnosti i unutarnje pobjede.
Psihologija zlobe prema Kvintilijanu
Ako analiziramo ovu misao iz perspektive suvremene psihologije, možemo je povezati s pojmom “schadenfreude” – njemačkom riječi koja označava zadovoljstvo tuđom nesrećom. Stručnjaci tvrde da ljudi koji se stalno hrane ovim osjećajem najčešće nose duboke komplekse, nesigurnosti i osjećaj manje vrijednosti.
Umjesto da rade na sebi, oni se okreću rušenju drugih. Umjesto da grade vlastitu sreću, oni čekaju trenutke kada će se netko poskliznuti, pogriješiti ili propasti – kako bi osjetili prividnu veličinu. Kvintilijan je to prepoznao i zato je smatrao da je taj znak glavno obilježje istinskog zla.
Kako prepoznati osobu koja uživa u tuđoj nesreći?
Takve osobe rijetko će otvoreno pokazati svoje zadovoljstvo, jer znaju da to nije društveno prihvatljivo. No, postoje suptilni tragovi koji ih odaju:
- Tihi osmijeh ili iskrica u očima kada čuju lošu vijest o drugome.
- Pitanja prerušena u brigu, ali u pozadini osjećate njihovu skrivenu radost.
- Širenje tračeva uvijek s posebnim naglaskom na tuđe padove, greške i tragedije.
- Podcjenjivanje uspjeha drugih, kao da se silno trude umanjiti važnost onoga što je netko postigao.
- Prikrivena nada da ćete doživjeti neuspjeh, jer im je vaša sreća nepodnošljiva.
Kvintilijan bi rekao: kad god primijetite te znakove, budite sigurni da stojite pred nekim tko nosi klicu zla u sebi.
Zašto zla osoba ne može biti istinski sretna?
Paradoks takvih ljudi jest da nikada ne mogu osjetiti pravu sreću. Njihova radost uvijek je vezana za tuđe nesreće, a to znači da su osuđeni na vječno čekanje – čekanje da netko drugi padne, pogriješi ili izgubi. Umjesto da grade vlastiti svijet, oni su zarobljeni u promatranju tuđeg.
To ih čini praznima, nesigurnima i trajno nezadovoljnima. Njihova sreća nikada ne traje, jer je ovisna o nečemu vanjskom. Kvintilijan je upozorio na to: osoba koja se raduje tuđoj patnji zapravo je zarobljenik vlastite tame.
Usporedba s današnjim vremenom
Ako pogledamo suvremeno društvo, vidjet ćemo da je ova Kvintilijanova misao aktualnija nego ikad. Društvene mreže pune su primjera ljudi koji jedva čekaju da se nečija slika, izjava ili uspjeh pretvori u povod za ismijavanje i osudu.
Na internetu je zloba često prerušena u humor ili kritiku, ali suština je ista – radost što netko drugi doživljava pad. Kvintilijan bi, da danas živi, vjerojatno upozorio da takvo ponašanje nije samo bezazleno, već opasno jer širi kulturu zlobe i bešćutnosti.
Kako se zaštititi od zlih ljudi?
Prvi korak je prepoznavanje. Kad jednom shvatite da netko uživa u vašim problemima, shvatit ćete i da mu nikada ne možete vjerovati. Takvi ljudi neće biti uz vas kada vam zatreba podrška, nego će vašu bol koristiti kao gorivo za vlastito zadovoljstvo.
Drugi korak je distanca. Kvintilijan bi rekao da nije mudro hraniti se otrovom takvih ljudi. Najbolje je udaljiti se, ograničiti kontakt i prestati im davati priliku da uživaju u vašim slabostima.
Treći korak je unutarnja snaga. Kad naučite da tuđa zloba ne govori ništa o vama, nego sve o onome tko je nosi, oslobodit ćete se potrebe da dokazujete svoju vrijednost.
Mudrost koja traje stoljećima
Rimski filozofi poput Kvintilijana nisu samo govorili o govorništvu ili umjetnosti izražavanja. Oni su duboko analizirali ljudsku prirodu, želeći ostaviti trag koji će pomoći budućim generacijama. Njegova misao o zloj osobi nije samo citat, nego opomena.
Ona nas uči da najveće zlo nije uvijek ono što se vidi i čuje. Ponekad je ono tiho, skriveno u tuđem osmijehu kad nas boli, u pogledu koji se raduje našim padovima.
Otvorite oči na vrijeme
Ako osjetite da netko u vašoj blizini pokazuje zadovoljstvo vašom patnjom, ne zatvarajte oči. To nije sitnica. To je, prema Kvintilijanu, glavni znak zle osobe.
Takvi ljudi ne mogu donijeti dobro u vaš život, jer njihova energija nije usmjerena na stvaranje, nego na razaranje. Njihova radost nije u ljubavi, prijateljstvu ili uspjehu, nego u vašim porazima.
Upravo zato, Kvintilijanov savjet je bezvremenski: pazite se onih koji se raduju vašim nesrećama, jer tu počinje i završava svaka priča o zlu.
