Ljude dijelimo na dobre i loše. Ipak, ta podjela je vrlo uslovna i u stvarnom životu nema mnogo razlike da li ste dobri ili loši.
Činjenica je da lukavi, podli i zli ljudi često uspjevaju u životu. Oni znaju kako da dođu do visokih položaja, znaju način da se obogate i da ispune svoj cilj. Nažalost, mnogi fini, dobri i ljubazni ljudi često ostaju praznih ruku. Zašto se to dešava?
Neki ljudi kažu da se svijet u kojem živimo mnogo iskvario, toliko zaglibio u neke materijalne stvari da su sva dobrota i čistota duše prestali da se cijene. One više nisu važne, sada svijetu treba nešto drugo. Drugi pak tvrde da smo oni zli mogu da imaju materijalna dobra jer jedino oni mogu da se bore prljavo.
Treći to povezuju sa nekim silama koje ne vidimo, pa otud vjerovanja da ljudi pate zbog grešaka iz prošlosti, karme, grijehova i drugih stvari. Zapravo, jedna istina ne postoji. Svaki od ovih razloga može da bude tačan. Ali šta mudri Ošo misli o tome?
Prema Ošou osoba koja ima istinske vrline ne može da pati. Zašto? Jednostavno zato što ona posjeduje unutrašnje blaženstvo, mir i tišinu. Nažalost, takva jedna osoba će, u borbi za neke spoljašnje resurse, biti na gubitku. Možda neće imati izobilje, ali imaće unutrašnje bogatstvo koje se ne da kupiti.
Podli ljudi nemaju taj mir kao dobri ljudi. Oni često, ostvarujući uspjeh u materijalnom i spoljašnjem svijetu, gube sve ono što je važno i što nas čini ljudima. A kada izgubimo te vrline više nema sreće i mira. Pogledajte koliko je bogatih ljudi oko nas koji nisu iskusili ni ljubav ni mir.
Ošo kaže: “Realnost je jednostavna: ljubaznost nema nikakve veze sa novcem. Dobrota zarađuje nešto vrijednije, ona zarađuje duševni mir”.
