Jedna divna starica podijelila je sa nama svoju priču iz koje možemo dosta toga naučiti.
Nedavno me je na ulici srela grupa mladih ljudi koji su radili intervjue za televiziju. Mladić koji je držao mikrofon pitao me je šta je to zbog čega se najviše kajem u mladosti. Nisam očekivala takvo pitanje pa mi je trebalo vremena da shvatim šta je to zbog čega i danas žalim.
Ali onda su emocije iz mene odgovorile. “Žalim što nisam oprostila svim ljudima koji su me povrijedili. Žalim što sam nakupljala u sebi mržnju i ogorčenost koji su drugi ljudi izazivali u meni.” To me je navelo na razmišljanje taj dan jer nikada nisam mnogo o tome mozgala.
Shvatila sam da zbog tih negativnih osjećanja ja nisam živjela život punim plućima. Svaka negativna misao u vama uništava radost, čak i najmanja ili najgluplja. Čovjek mora oprostiti sebi zbog svog mira. To što si ti ljut na nekoga, tom čovjeku ništa ne znači.
Taj čovjek živi svoj život u radosti dok se ti koprcaš sa svom tom mržnjom ili nemirom. Ništa ti taj osjećaj dobro neće donijeti. Oprosti i zaboravi, pusti nek se karma pobrine za ostalo. Život piše svoje priče, sve će se odigrati na jedan ili drugi način, a mi ne možemo uticati na većinu stvari.
Popravi ono što je u tvojoj moći, pusti ono na šta ne možeš uticati. Život je lijep i vrijedan življenja. Fokusiraj se samo na sebe i svoje potrebe. Pusti druge ljude, jednom kada sve prođe možda ćete otići na potpuno različite stvari i više ih nikada nećeš sresti.
