Ako ste ikada započele vezu sa muškarcem koji je slika i prilika (ne za vašu egzistenciju), nego slušajte sad: za vašu emocionalnu inteligenciju (jap), onda budite pametne i dajite, bez ograničenja, bez rezerve i onog taktičkog sustezanja kako mu trebate odgovoriti na poruku tek za pet minuta, a nikako odmah jer će vas tako više željeti. Eh, ukoliko ste u nekoj ne baš početnog (emotivnoj) fazi sa vašim odabranikom s kojim ćete naravno provoditi ili protaćiti vaše dane koje ne smijete baš olahko zanemariti (ne zbog toga što je vrijeme novac) nego jer vam se svako malo javljaju glasovi da vi imate 25, 26 godina i polahko vam se počeo buditi biološki sat… A, nažalost vi sjedite i guglate taktike, načine zbog kojih bi vas vaš muškarac više volio. Znaš šta treba tada da uradiš? Čekaj, pročitaj pažljivo svaku riječ, ne gledaj usput šta se događa i na instagramu… Izađi iz tople sobice ili prostora u kojem si zaštićena poznatim mislima, izađi i udahni taj zrak cijelim plućima i diši, ali najdublje, tek tako da osjetiš svoja pluća koja izbacuju sve toksine njegove nepažnje, njegovog zanemarivanja tebe, njegovog svega prečeg od tebe. Ženska, osjeti život koji ti prolazi i struji kroz tijelo što se, nažalost, a možda i nesvjesno nahranilo samo njegovim postojanjem.
Osjeti sebe! Diši. Izdahni sve natovarenosti, sva nadanja, maštanja, oblikovanja njega po onom kroju koji bi samo zataškao istinu koja ti u tom trenutku ne odgovara i… Šta onda radiš? Lažeš sebe još uvijek prekrivena njegovim manipulatorskim velom i dovodiš se ka onome poznatome: “Ma, neka, sigurno se nije javio jer je jučer rekao kako danas ima mnogo posla”, “Pa možda su mu zaista sve prijateljice, sve te prelijepe ribe koje lajka.”
Nekako se to sve može progutati, iskomunicirati pa možda i razumjeti, ali dok on, uz sve to, tebi ne pridaje svu pažnju svijeta, hmm… Kuda onda? Okej, okej, ovdje povlačim ručnu (nismo mi žene toliko umišljene i nije istina da nam treba pažnje dvadeset i pet sati dnevno). Ali, k vrapcu svi ti izgovori i k vrapcu oni najtužniji stihovi grupice Hladnog piva: “Kad nema velike ljubavi, dovoljna je i mala.”
U jednom trenutku života se umorite od pristajanja na manje. Na oblikovanje priče praveći joj iznova nove dimenzije. Čim ti moraš triput napeti atome snage da se prisjetiš razloga njegove nepažnje nema tu hajra (dobrog). Ti si bona ruža!
Samo si nekako usput zaboravila, ma ne krivim te, sve smo pomalo upale u kolotečinu društva opkoljenog time kako treba da smo bahate, ledene kraljice…
Ako si sanjarka, molim te, u tom trenutku zažmiri i poželi neke najtiše želje koje nikome nisi izgovorila pa čak ni sebi jer si vjerovala da su nezamislive, neostvarive i da ti ne zaslužuješ ništa više nego manje. Upravo tada će doći do tvog pročišćenja. Shvatit ćeš kako ti nemaš nikakve veze s tim što ti nije davao više, s tim što si uvijek očekivala neko levitirano stanje kada si s njim, neku dimenziju ljubavi za koju samo ti znaš u dubini sebe da zaslužuješ. Čuješ li me? Zaslužuješ!
I požuri sebi… Niko ti ne treba davati više nego ti sama sebi. Uči! Putovanja su u knjigama. Analiziraj mrave, njihov način življenja, zgrabi sve ono što za tebe predstavlja avanturu i kažem ti: “Požuri!”
Jer se tvoja duša, a bome i tvoja srodna duša smrzavaju vapeći i čekajući da im doneseš tu toplotu koju si naokolo rasplamsavala na pogrešne. Ostani svoja vatra. Ugrij vlastito sebstvo tako da ga ni ona divovska santa leda ne može ugasiti.
Piše: Selma Križevac
Izvor: pozitivanstav
