Kad se govori o nevjeri, društvo vrlo često automatski upire prst u muškarce, smatrajući ih glavnim „krivcima“ za afere i izdaje u vezama.
Međutim, najnovija psihološka istraživanja i brojna svjedočanstva pokazuju da žene također varaju – ali njihovi razlozi duboko se razlikuju od muških.
Dok su muškarci često vođeni fizičkom privlačnošću, trenutnim impulsom ili potrebom za potvrdama svog ega, žene u nevjeru najčešće ulaze iz emocionalnih, složenih i često potisnutih razloga.
I ono najvažnije – ti razlozi nisu ono što mnogi misle.
1. Nije riječ o strasti, već o emocionalnoj praznini
Za razliku od stereotipnog uvjerenja da žene varaju jer su „željne uzbuđenja“ ili „gladne pažnje“, stvarnost je često mnogo dublja i tužnija.
Mnoge žene koje se upuste u preljub navode da se u svojoj vezi ili braku osjećaju emocionalno zanemareno. Više nije riječ o se*su, nego o nečemu mnogo težem: osjećaju da nisu viđene, cijenjene, saslušane.
Jedna žena je u anonimnoj ispovijesti izjavila:
“Moj muž mi nikad ne kaže da me voli. Ne pita kako mi je prošao dan. Osjećam se kao duh u vlastitoj kući. A onda se pojavio netko tko me samo pitao kako sam – i to mi je bilo dovoljno da počnem razmišljati o prevari.”
Žene ne traže drugog muškarca zbog požude, već zato što žele da ih netko primijeti – emocionalno i ljudski.
2. Žene varaju kad prestanu osjećati poštovanje
Poštovanje je jedan od temelja zdrave veze. Kada žena osjeti da je partner uzima zdravo za gotovo, ignorira njene potrebe ili je omalovažava, počinje se udaljavati. Taj osjećaj „više me ne vidiš“ jedan je od najopasnijih signala koji prethode ženskoj nevjeri.
Za razliku od muškaraca koji često varaju i dok tvrde da „vole svoju ženu“, žene to najčešće čine kad u njima više nema onog istinskog osjećaja bliskosti. Prevara kod žene nije impuls, već proces. I to bolan.
3. Potreba za potvrdom vlastite vrijednosti
Jedan od tihućih, ali snažnih razloga nevjere kod žena je želja da ponovno osjete kako su poželjne, zanimljive i vrijedne pažnje. Godine braka, majčinstvo, svakodnevni stres i rutina često potisnu njihovu žensku stranu. Osjećaj da su samo “mame, kuharice, organizatorice” – a ne više žene u punom smislu riječi – zna biti poražavajući.
Kada se pojavi netko tko ih gleda drugačije, tko im kaže da su lijepe, pametne i zanimljive, tada dolazi do emocionalnog preokreta. Nisu žene slabe – već su gladne osjećaja da vrijede. I često se toga ne sjete dok ne dobiju pažnju od nekog drugog.
4. Osveta nije najčešći motiv – ali se događa
Popularna kultura često prikazuje žene koje varaju iz osvete – muž ih je prevario pa mu „vraćaju milo za drago“. Iako se to zaista događa, to nije najčešći razlog. Većina žena koje varaju iz osvete zapravo se ne osjećaju bolje nakon toga. One nisu tražile aferu – tražile su pravdu. No prevara kao pravda rijetko kad donese mir.
Psiholozi naglašavaju:
„Osvetnička nevjera više je vapaj ranjene duše nego demonstracija moći. Ona samo dodatno produbljuje jaz i bol.“
5. Nisu žene hladne – one su umorne
Velik broj žena koje su počinile nevjeru ne opisuju to kao nešto uzbudljivo, već kao nešto tužno. Mnoge priznaju da su plakale nakon prvog puta, osjećajući krivnju, ali istovremeno i olakšanje. Ne zato što su našle bolju osobu, nego jer su se – barem nakratko – osjećale živima.
Mnoge žene koje varaju ne traže novi početak. One samo žele pobjeći od osjećaja unutarnje praznine i tišine u vlastitom domu. Umorne su od toga da uvijek budu jake, dobre, odgovorne – a da ih nitko ne pita što njima treba.
Ženska nevjera je poziv u pomoć
Žene rijetko varaju iz hira ili nepromišljenosti. Njihova nevjera je često posljednji korak nakon dugog perioda emocionalne gladi, zanemarivanja i osjećaja bezvrijednosti. Ona nije izraz bezosjećajnosti – već često krik potisnute boli.
To, naravno, ne opravdava čin izdaje. Prevara je uvijek rana, za obje strane. No razumijevanje ženskih motiva može pomoći u boljoj komunikaciji, iscjeljenju i, možda, prevenciji.
Ako partner pita, sluša, poštuje i vidi – žena neće imati potrebu tražiti to negdje drugdje. Jer žene ne varaju jer traže nekog boljeg. One varaju kad prestanu osjećati da vrijede – i samo žele nekoga tko će ih opet podsjetiti na to.
