Više od pola svog života sam provela osvrćući se na mišljenje pogrešnih ljudi, ali više ne….
Sada kada sam napunila 50 godina shvatila sam prave vrijednosti života. Shvatila sam da sam prestara za ovih osam stvari koje su me sputavale cijeli život:
Prestara sam da šutim
Ne želim više šutjeti kada mi netko kaže nešto što mi ne odgovara. Ne želim klimati glavom ili se složiti sa svakim glupim i samodovoljnim čovjekom. Ne želim šutjeti na nepravdu. Kada vidim da nešto nije u redu, želim na glas vikati jer je život postao prekratak da bi se o nepravdi šutjelo.
Prestara sam da se brinem kako izgledam drugim ljudima
Već godinama zavidim muškarcima jer oni ne “moraju” svakih dvadeset dana bojati kosu da bi prekrili sjede. Muškarci ne moraju ujutro stavljati kilograme pudera na lice i brinuti što im se vide bore od brige i smijeha.
Sada sam dovoljno stara da znam da sam najljepša takva kakvu me Bog stvorio. Imam bora, ne zna im se broj, sjeda mi je svaka druga dlaka, ali sam tek sada zadovoljna s tim kakva sam.
Ono pitanje “šta će susjedstvo reći?” ne dotiče me već neko vrijeme i hvala Bogu na tome, jer ti ljudi su postali toliko nebitni u mom životu da sam za njihove opaske razvila selektivni sluh.
Prestara sam da imam sitne male grijehove
Sada sam dovoljno stara da imam samo – grijehove! Sladoled nedjeljom sam preimenovala u sladoled svaki dan. Tako da sada uživam u svojim grijehovima koje više ne mogu svrstati u male jer su mi apetiti porasli.
Prestara sam za neudobnu obuću
