U današnjem digitalnom dobu, društvene mreže postale su dio svakodnevice. Gotovo svatko koristi barem jednu platformu kako bi dijelio trenutke iz života, izražavao mišljenja, promovirao svoje interese ili jednostavno pratio druge ljude.
Međutim, kao i u svemu, i ovdje postoji granica dobrog ukusa, samopoštovanja i zdrave prosudbe.
Nažalost, sve češće svjedočimo trendu koji sugerira suprotno – žene koje svakodnevno objavljuju provokativne, često se*sualno sugestivne fotografije, poruke ili videe, pokazujući pritom i fizičke atribute i unutarnje nesigurnosti.
Ovdje nije riječ o osudi ženstvenosti, slobodnog izražavanja ili vlastitog tijela – svatko ima pravo upravljati svojim životom kako želi. Međutim, stalno isticanje se*sualnosti, potrebe za potvrdom i „likeovima“, često jasno upućuje na dublje probleme koji nisu ni malo površni.
U mnogim slučajevima, to ponašanje otkriva nizak nivo samopoštovanja i određeni nedostatak emocionalne i intelektualne zrelosti.
Kada svaka objava vrišti „Pogledaj me!“
Postoji velika razlika između samopouzdanja i potrebe za validacijom. Samouvjerena žena neće osjetiti potrebu svakodnevno objavljivati fotografije u donjem rublju, bikiniju, s namještenim izrazima lica i pozama koje oponašaju modele s naslovnica.
Ona zna svoju vrijednost i ne oslanja se na tuđe klikove kako bi se osjećala dobro u svojoj koži. S druge strane, žena koja svakodnevno objavljuje takav sadržaj, često traži potvrdu izvana – „jesam li dovoljno lijepa?“, „sviđam li se ljudima?“, „vrijedim li?“.
Ovakvo ponašanje vrlo lako može postati zamka. Naizgled pozitivne reakcije (komplimenti, poruke, veliki broj lajkova) stvaraju kratkotrajan osjećaj važnosti. Međutim, čim pažnja nestane – javlja se osjećaj praznine.
I tako se ulazi u začarani krug objavljivanja, filtriranja stvarnosti i stvaranja lažnog identiteta koji se održava isključivo na površini.
Je li to stvarno sloboda ili samo maska?
Zagovornici apsolutne slobode govora često će reći: „Neka žena objavljuje što želi, to je njezin izbor.“ Naravno, u teoriji to zvuči ispravno.
No, postavlja se pitanje – donosi li ta osoba taj „izbor“ iz pozicije unutarnje snage, stabilnosti i samosvijesti, ili iz unutarnje praznine, želje da se dopadne drugima i straha da neće biti viđena?
Pametna, emocionalno stabilna i zadovoljna žena neće imati potrebu svakodnevno eksponirati tijelo da bi dokazala da vrijedi. Takva žena gradi svoj identitet na znanju, karakteru, empatiji, talentima i stvarnim postignućima. Ona ne traži potvrdu svog izgleda na Instagramu jer zna da prava vrijednost leži u onome što nosimo iznutra.
Se*sualizacija kao valuta
Društvene mreže su danas postale svojevrsna valuta pažnje. Fotografije koje otkrivaju tijelo, senzualne poze, isticanje stražnjice, grudi i lica pod filtrima – sve to privlači klikove, komentare i pratitelje.
No, što zapravo dobivamo zauzvrat? Privremenu pažnju ljudi koji nas ne poznaju, koji nas percipiraju isključivo kroz fizički izgled, često bez poštovanja ili interesa za osobnost.
Žena koja misli da time stječe moć – vara samu sebe. Se*sualizacija bez konteksta i dublje poruke ne osnažuje, nego svodi osobu na objekt. Takvo ponašanje u konačnici više koristi onima koji konzumiraju sadržaj nego onima koji ga stvaraju.
Inteligencija i samopoštovanje ne žive na „feedu“
Pametna žena zna da život nije natjecanje u broju pregleda i da vrijednost ne ovisi o tome koliko ljudi ju smatra „zgodnom“. Samopoštovanje nije u kratkim haljinama, izazovnim pozama ili broju lajkova, nego u poštivanju sebe, svog tijela i granica.
Biti žena s dostojanstvom ne znači biti zatvorena, stroga ili konzervativna – to znači znati kada, kako i zašto nešto dijelimo s javnošću. Znači znati da ono što ne pokazujemo svijetu – često ima veću vrijednost. Znači znati da nismo dužne svakome pružiti uvid u svoje tijelo da bismo bile priznate.
Na kraju dana, sve se svodi na to iz kojih pobuda nešto radimo. Ako stalna potreba za objavama vlastitog tijela, izazovnih poza i „se*si“ sadržaja proizlazi iz nedostatka unutarnje sigurnosti, iz želje za potvrdom ili straha od nevidljivosti – tada ne govorimo o slobodi, nego o unutarnjoj nesigurnosti.
A kada žena kontinuirano pokazuje manjak samopoštovanja, to nije odraz snage ni pameti, nego upozorenje da je vrijeme za dublje preispitivanje vlastitih vrijednosti.
Društvene mreže nisu neprijatelj – one su samo ogledalo. A ono što u njima odlučimo pokazati – govori više o nama nego što bismo možda htjele priznati.
