Često nas uče da činimo dobro i budemo ljubazni prema drugima, jer dobročinstvo donosi radost, kako onima koji ga primaju, tako i onima koji ga pružaju. No, život nas čestokrat podsjeti da činjenje dobra ne garantirâ zahvalnost ili uzvraćanje dobrote.
Ponekad se dogodi da upravo oni kojima smo pomogli mogu nanijeti najveću bol i izdaju. Ovaj paradoks ljudske prirode može biti težak za prihvatiti, ali važno ga je razumjeti kako bismo se zaštitili.
Ljubaznost kao čin snage, ne slabosti
Kad nekome pružimo pomoć, bilo da je riječ o emocionalnoj podršci, financijskoj pomoći ili jednostavnom činu dobrote, očekivano je da će ta osoba osjetiti zahvalnost. Međutim, neki ljudi ljubaznost tumače kao slabost.
Oni mogu smatrati da im je pružena pomoć bila njihov pravo, a ne milost, te na nju gledati kao na pokazivanje naše inferiornosti. Takvo pogrešno shvaćanje može rezultirati zloporabom naše dobrote ili, u najgorem slučaju, izdajom.
Priča o seljaku i zmiji odličan je primjer ove dinamike. Seljak je, vođen suosjećanjem, spasio zmiju od hladnoće. Umjesto zahvalnosti, zmija ga je ujela. Ova priča simbolizira kako neki ljudi, poput zmije, ne mogu promijeniti svoju prirodu, bez obzira na dobrotu koju im pružimo.
Takvi ljudi mogu vidjeti vaše činove kao priliku za vlastiti probitak, bez obzira na to kakvu štetu time nanose vama.
Psihološki aspekti nezahvalnosti
Ljudska psiha je složena, a nezahvalnost je čest rezultat unutarnjih nesigurnosti i neriješenih problema. Kada nekome pružite pomoć, to može izazvati osjećaj poniženja ili inferiornosti kod te osobe, čak i nesvjesno.
