U modernom svijetu, gdje je usamljenost postala gotovo pandemijski problem, mnogi ljudi ulaze u brakove i veze s iluzijom da će im partner ispuniti unutarnju prazninu i riješiti problem izolacije.
No, prema poznatom psihologu Irvinu Yalomu, takav pristup vodi ne samo do raspada brakova, već i do emocionalnih i fizičkih bolesti. Yalom naglašava kako je ključ uspješnog odnosa u uzajamnoj brizi i povezanosti, a ne u korištenju partnera kao sredstva za popunjavanje vlastitih nedostataka.
Brakovi temeljeni na ovisnosti
Yalom upozorava da brakovi izgrađeni na ovisnosti podsjećaju na kuću s klimavim temeljima. Takvi brakovi mogu trajati neko vrijeme, ali će se s vremenom pojaviti pukotine.
Kada partneri ulaze u vezu s idejom da „dopune“ jedno drugo, oni stvaraju odnos koji se temelji na potrebi, a ne na ljubavi. Umjesto da budu dvoje cjelovitih ljudi koji dijele zajedničke ciljeve, postaju dvoje ovisnika koji jedno drugo koriste za bijeg od usamljenosti.
Jedan od najčešćih problema u ovakvim brakovima jest to što se očekivanja partnera s vremenom povećavaju. Partner koji je u početku bio izvor sreće i sigurnosti, postaje teret jer nije u stanju riješiti sve emocionalne potrebe druge osobe. Posljedica toga su frustracija, zamjeranje i udaljavanje. Ljubav, koja bi trebala biti temelj odnosa, gubi se pod teretom očekivanja i razočaranja.
Zdravi odnosi zahtijevaju cjelovitost
Prema Yalomu, zdrava veza zahtijeva da se partneri najprije suoče sa svojom egzistencijalnom usamljenošću i postanu cjeloviti kao pojedinci. To znači prihvatiti sebe, raditi na vlastitom osobnom razvoju i naučiti biti sretan sam sa sobom. Tek kada su oba partnera cjelovita, mogu izgraditi odnos koji se temelji na uzajamnom poštovanju, ljubavi i zajedničkim ciljevima.
