Evolucijska psihologija također nudi moguće objašnjenje. Prema teorijama iz evolucijske psihologije, muškarci su skloni tražiti više partnerica kao sredstvo za osiguranje genetske raznolikosti potomstva.
Iako je to više biološki nego emocionalni ili moralni razlog, neki stručnjaci smatraju da ovaj nagon može ostati prisutan i danas, iako društvene norme sugeriraju drugačije ponašanje.
Nadalje, društveni pritisak i idealizacija „savršene veze“ mogu stvoriti osjećaj nezadovoljstva kod muškaraca. U društvu se često promovira slika idealne veze i sretne obitelji, ali stvarnost braka je često daleko od toga.
Svakodnevni stres, financijski problemi i obiteljske obaveze mogu dovesti do nezadovoljstva, a neki muškarci biraju nevjeru kao „izlaz“ iz tih problema. Umjesto suočavanja s problemima u braku, oni traže utjehu i bijeg u izvanbračnim vezama, što im omogućava kratkotrajno oslobađanje od stresa.
Ponekad nevjera može biti izraz osobne nesigurnosti i želje za potvrdom. Neki muškarci traže ljubavnice kako bi se ponovno osjećali poželjnima i vrijednima.
Nisko samopouzdanje ili osjećaj neadekvatnosti mogu ih nagnati na traženje vanjske potvrde kroz vezu s drugom osobom. U takvim slučajevima, nevjera postaje sredstvo za jačanje vlastitog ega i identiteta.
Važno je napomenuti da nevjera često ima složene korijene, a njeni uzroci variraju od osobe do osobe. Iako mnogi muškarci osjećaju krivnju zbog svojih postupaka, drugi možda nemaju razvijen osjećaj odgovornosti prema partnerici.
Uloga kulture i okoline također može biti važna, jer društvena očekivanja i norme oblikuju stavove prema braku i nevjeri.
U konačnici, razlozi zašto oženjeni muškarci traže ljubavnice leže u kombinaciji emocionalnih, psiholoških, fizičkih i društvenih faktora. Iako nevjera može nanijeti veliku bol i štetu bračnom odnosu, razumijevanje ovih razloga može pomoći parovima da bolje komuniciraju, prepoznaju potrebe jedni drugih i rade na jačanju veze.
