Kada se odrasla osoba osjeća kao da u prisustvu roditelja mora glumiti, skrivati osjećaje ili žrtvovati vlastiti identitet, udaljavanje postaje čin samoodržanja.
7. Roditelji ne priznaju vlastite greške
Jedan od bolnijih razloga prekida komunikacije jest nesposobnost roditelja da priznaju vlastite greške. Ako roditelj nikada nije rekao „žao mi je“ ili „pogriješio/la sam“, djetetu se može činiti da je sav teret odnosa uvijek na njegovim leđima. S vremenom, potreba za ravnotežom i istinom može nadjačati želju za održavanjem kontakta.
8. Promjena vrijednosti i načina života
Odrasla djeca ponekad prekinu kontakt s roditeljima kada se njihovi životni putevi, vrijednosti ili uvjerenja dramatično raziđu. Primjerice, ako su roditelji izrazito netolerantni prema izborima djeteta – bilo da se radi o partneru druge vjere, seksualne orijentacije ili životnoj filozofiji – djetetu može biti lakše živjeti u skladu sa sobom bez stalne borbe za prihvaćanje.
Prekid komunikacije između odrasle djece i roditelja nikada nije jednostavan ni bezbolan. Iza svake takve odluke najčešće stoje godine boli, neshvaćenosti i iscrpljujućih pokušaja popravljanja odnosa. Iako se neki odnosi s vremenom mogu obnoviti, drugi ostaju zauvijek prekinuti – kao posljedica neizgovorenih rana i nepromijenjenog ponašanja.
Važno je razumjeti da takve odluke nisu donošene iz mržnje, već često iz potrebe za emocionalnim mirom i zdravljem. A roditelji koji žele ponovno uspostaviti odnos s odraslim djetetom, moraju biti spremni priznati vlastite greške, iskreno se ispričati i poštovati granice – jer ljubav, bez poštovanja i empatije, nije dovoljna.
