U idealnom svijetu, odnosi između roditelja i djece trebali bi biti puni ljubavi, podrške i međusobnog poštovanja. Međutim, stvarnost je često drugačija. Sve veći broj odraslih osoba odlučuje prekinuti kontakt sa svojim roditeljima – ponekad privremeno, a ponekad i trajno.
Iako ovakva odluka izgleda drastično i boli obje strane, rijetko kada se donosi bez ozbiljnog razloga. U nastavku donosimo osam najčešćih i najtežih razloga zbog kojih odrasla djeca prestaju razgovarati sa svojim roditeljima.
1. Neprestana kritika i omalovažavanje
Roditelji koji neprestano kritiziraju izbore svoje odrasle djece – bilo da se radi o poslu, partneru, načinu odgoja unučadi ili čak izgledu – stvaraju emocionalni jaz. Iako možda misle da „samo žele najbolje“, učestala kritika šalje poruku da dijete nije dovoljno dobro takvo kakvo jest.
S vremenom, ova dinamika može postati emocionalno iscrpljujuća, a prekid kontakta se javlja kao jedini način da odrasla osoba zaštiti svoje mentalno zdravlje.
2. Nepoštivanje granica
Mnogi roditelji teško prihvaćaju činjenicu da njihova djeca više nisu mala i da imaju pravo postaviti granice. Uplitanje u brak, posao, financije ili privatni život bez poziva često dovodi do sukoba. Kada roditelji uporno ignoriraju granice koje im se jasno komuniciraju, odrasla djeca se sve više povlače – sve dok potpuno ne prestanu komunicirati.
3. Emocionalna manipulacija i krivnja
Roditelji koji koriste rečenice poput: „Nakon svega što sam učinio za tebe“ ili „Ti si jedino dijete koje me nikada ne zove“ često nesvjesno koriste emocionalnu manipulaciju kako bi izazvali krivnju.
Odrasla djeca koja se stalno osjećaju krivima zbog toga što ne ispunjavaju očekivanja roditelja, mogu početi izbjegavati kontakt kako bi se oslobodila tog emocionalnog tereta.
4. Zanemarivanje ili zlostavljanje u djetinjstvu
Mnogi odrasli ljudi prekidaju odnose s roditeljima zbog trauma iz djetinjstva – bilo da se radi o fizičkom, emocionalnom, verbalnom ili seksualnom zlostavljanju, ili pak emocionalnom zanemarivanju.
Ako roditelji nikada nisu preuzeli odgovornost za nanesenu bol, niti pokazali kajanje, odrasla djeca često zaključuju da je distanca jedini način iscjeljenja.
5. Favoriziranje braće ili sestara
Kad roditelji otvoreno favoriziraju jedno dijete u odnosu na drugo, stvaraju duboko ukorijenjenu bol i osjećaj nepravde. Odrasla djeca koja se godinama osjećaju zanemareno ili manje vrijedno zbog roditeljske pristranosti, u određenom trenutku mogu odlučiti da im je lakše potpuno prekinuti odnos nego stalno osjećati bol zbog nepravde koju nikada nitko nije priznao.
6. Toksičan odnos koji guši osobni razvoj
Roditeljski odnos može biti toksičan čak i ako ne uključuje otvoreno zlostavljanje. Ponekad je riječ o prezaštitničkom ponašanju, pasivnoj agresiji, kontroliranju ili emocionalnoj ovisnosti.
