Počet ćemo ozbiljno. Ako se nekad osjećaš kao salata u restoranu, ono, postojiš ali te nitko neće (okej, bar sam pokušala), možda tvoj razum ne vidi stvari onakvima kakve zapravo jesu, nego onakvima kakve bi trebale biti. I zato te drugi, tuđi razumi ne prihvaćaju i ne razumiju.
O kakvim razumima pričam? Pa evo, Gary Chapman u svojoj knjizi „Pet jezika ljubavi“ usporedila je ljubavne odnose s REI teorijom o razlikama u komunikaciji naša tri razuma (Racio, Emocio i Instinkt) koji stvaraju jedinstven svijet svake osobe.
Do nesporazuma između dva svijeta, našeg i partnerovog, često proizlazi iz različitih načina izražavanja. Svaki razum može drugom svijetu istu stvar izraziti na posve drugačiji način. Zbog toga dolazi do nesporazuma koji nisu, kako mi mislimo, posljedica različitih očekivanja, već su jednostavno nesporazumi u izražavanju.
Već na početku sviđanja (koja glupa riječ!), kad dolazi do izražavanja naklonosti jedne osobe ka drugoj, dva različita razuma iskazuju je na posve drugačiji način. Čak i kad smo nekome slični, svi smo mi malo drugačiji jedni od drugih, malo ludi kad je u pitanju ljubav… Ali i svijet je ludo mjesto. I kada nađeš nekog čija se ludost poklapa s tvojom, vaša zajednička ludost ono je što nazivamo ljubavlju. Ako si dozvolimo, ako si damo šansu, jednom u životu naći ćemo nekog nalik na sebe. Možda će ti se i taj netko na prvi pogled učiniti različit, ali već na drugi ili peti, znat ćeš da je kao ti. Zastat ćeš, promisliti, i znat’ ćeš. I nećeš vjerovati. Da ima netko kao ti. Isti, baš isti.
Kako to da su neki ljudi uspjeli pronaći pravu ljubav, o kojoj mi drugi čitamo u knjigama? Tako, što su si dozvolili da je pronađu. Da ona pronađe njih. Tako, što su se pomirili da neka osoba nije za njih, i došla je ona koja jest.
Ja znam da je najgora bitka u životu između onog što znaš i onog što osjećaš. Znam, jer sam ju i ja vodila. Ali, jednom u životu shvatiš da bitke trebaš birati. Ne trebaš se boriti za sve i svakog, posebno ne za one koji se ne bore za tebe. Tvoja dobra crta u karakteru nije uvijek ostati, i izdržati do kraja. Ona se nekad iskazuje i u tome da predaš bitke iz kojih vidiš da nećeš dobiti ništa, i koje nisu vrijedne žrtve. Da si dozvoliš da pogledaš u drugom smjeru. Da izabereš one najvažnije, i boriš se, a sve ostale sitne bitke ostavi. S kim se uopće boriš?
Oni, protiv kojih se moraš boriti su tebe već davno ostavili. Dozvoli si da budeš sretan ili sretna, jer je život prekratak da si ne bi dali tu šansu da isprobamo onu pravu, iskrenu ljubav, za kakvu je svatko od nas rođen, a koja izumire, jer joj mi ne dozvoljavamo da živi.
Ne brini, naći će i on/ona nekog sličnog sebi, ako se bojiš tog da ćeš svojim odlaskom nekog povrijediti. Možeš, smiješ, odšetati čiste duše i dozvoliti sebi i tom nekom da pronađe ono što mu je suđeno.
Loši odnosi nisu suđeni. U redu je da ponekad dođe do sitne prepirke ili svađe, u redu je da nekad imamo različita mišljenja i stavove, ali nije u redu da ostaješ u odnosu u kojem te netko vara. U odnosu gdje netko ne vjeruje u tebe, sputava tvoju slobodnu volju, ili utječe na to da mu se prilagodiš. Nije u redu ostati u odnosu u kojem si omalovažavan ili se osjećaš manje vrijedno. Nikad, zbog nikog, a najmanje zbog osobe koju volimo, se ne bi trebali osjećati tako.
Nije u redu da ostaneš u odnosu u kojem tvoj dečko, zaručnik, ili muž, dok te mazi po leđima, prstima ispisuje imena svojih bivših djevojaka. Nije u redu ni ako ti zažmiriš i maštaš da te mazi netko drugi. Nije u redu kada netko stalno ‘kasni’ na dogovore. Ne kasni. Dođe kad mu odgovara. Nije u redu da tek kad netko izgubi kontrolu, vidiš njegov pravi karakter.
Dragi moji i drage moje, bolje ništa nego ‘reda radi’. Neki to shvate s 19, neki s 25, neki tek sa 40 ili kasnije. Ali nikad, baš nikad nije kasno da te puzzle koje već mjesecima ili godinama pokušavamo sastaviti, ostavimo na podu i krenemo dalje.
Još davno, Sigmund Freud je životnoj energiji dao ime libido. Libido znači želja / volja. Može biti pozitivan i negativan, odnosno može prerasti u zadovoljstvo ili frustraciju, tj. nezadovoljstvo. Primjerice, kada ostvarimo neku želju, osjećamo zadovoljstvo. Ako nam je ta određena želja baš jako važna, njeno ostvarenje osjećamo kao sreću.
Zar ne želimo svi onu posebnu ljubav? Onog nekog istog? Onog nekog s kim možemo živjeti svoje snove, a ne ih samo sanjati? Zar ne vjerujemo svi zapravo da tako nešto zaista postoji? Riječ ljubav su, psiholozi, umjetnici, marketinški stručnjaci, i svi koji si daju za pravo definirati ju, učinili gotovo neupotrebljivom za jasnu komunikaciju. Ona nam je postala nejasna, a kad nešto postane nejasno, našem umu to predstavlja potencijalnu opasnost.
Opasnost stvara strah. Strah je emocija koja pokreće organizam, između ostalog, i na bijeg. Bježanjem od ‘nepoznatog’, odnosno od vlastitih emocija, bježimo od razumijevanja istih. Osjećamo strah prema emocijama, strah od ljubavi, strah od toga da ćemo se razočarati, strah od toga da možda tražimo nerealno, jer nas je netko uvjerio da prava ljubav ne postoji.
Ja znam da postoji. A znam da i ti znaš. Ne laže ljubav, ljudi lažu, neće te razočarati ljubav, ljudi će, neće ljubav otići od tebe, nego čovjek.
Ako se vratimo na želje, ta velika, rekla bih čak životna ljubav, želja je svih nas. Ne bi li time želja za njenim ostvarenjem, ako je vjerovati Sigmundu, trebala biti još veća? A već smo rekli, ostvarenje velikih želja pričinja veliko zadovoljstvo, a veliko zadovoljstvo znači sreću.
Ne pretjerujem. Nije moguće pretjerati u naglašavanju kako je razumijevanje naših osjećaja ključno za razumijevanje cjelokupne ljudske emocionalnosti. Ako razumijemo svoje osjećaje, razumjet’ ćemo i zašto drugi postupaju na svoje načine. Vratimo se i na Gary – tri razuma stvaraju jedinstveni svijet svake osobe.
Dakle, nema formule da pravu ljubav nađemo, ona nam je ionako sudbinski određena, možemo si samo dozvoliti da se desi. Ako ostanemo u pogrešnom odnosu, produžavamo agoniju, punimo se negativnim emocijama, i ona se neće desiti dok se ne maknemo iz njega. Ako si dugo sam, i neprestano se nadaš da će se ona desiti, isto ne ideš nigdje. Moraš samo vjerovati u nju i u to da ju zaslužuješ. Čudi me da nitko još nije napisao knjigu ‘Kako upropastiti vlastiti život tražeći pravu ljubav’..
Makni se od ljudi koji te čine nesretnim, makni se iz polovnih i polovičnih odnosa, i daj si šansu za ljubav. Zaboga, pa nisi hrčak koji cijeli dan okreće kotač a i dalje je na istom mjestu.
Okej draga, imaš dečka. Ali ako nemaš nekog da te poljubi u trepavice dok se okrećeš u krevetu i praviš da spavaš, nemaš ga. Ali imaš, reći ćeš. Ako nemaš nekog da te zagrli dok se duriš kao malo dijete, nemaš ga, mila.
Nemoj biti ona ista. Nemoj mu dozvoljavati da ode i dođe kad poželi, jer zna da će se imati kome vratiti. On nije tvoj, ti nisi njegova, on je samo sa tobom. Da, lakše je, uvjerimo mi sami sebe, ne misliti o tom, jer je drugima još gore. Ali nekim drugim drugima je bolje. Patetično. Ali ne misliš valjda da je ljubav tako površna da bi dozvolila da njeno ime koristimo za odnose u kojima je nema?
Doista, ljudi, prestanite se zavaravati da možete promijeniti nekoga. Prestanite se zavaravati da vaša ljubav to može, jer ako ona nije prisutna s obje strane, ne može. Ne možemo, iako se često zavaravamo, voljeti za dvoje. Neki ljudi s nama si samo hrane svoj ego. Daleko je to od ljubavi.
Umorit’ ćeš se. Nećeš više biti klinka koju on može ušutkati poljupcem. Shvatit ćeš jednom da si sretna samo kad je on tu, a tu je sve manje. On će, dokle mu god dozvoliš, misliti da je svojim trikovima pobijedio, ali nije svaka pobjeda slatka. Jednom će, ako ikad shvati koliko vrijediš, shvatiti da mu ne vrijedi pobjeda bez tebe. Poželjet’ će tebe, koja jedina nisi ništa pitala, a sve si znala, koja si razumjela i ono što ne govori. Al’ ti ćeš već tada, ako si dozvoliš, biti sretna negdje daleko od njega. Nemoj misliti da te nije ničem naučio. Učimo iz svega, ti si naučila njega, a on tebe.
Da, jednog ćeš dana, ako vam nije suđeno otići, draga, ili će otići on, a ti više nećeš imati snage da ga zadržiš. Okrenutim leđima napisat’ ćete svoju sudbinu. Jednom, ako ne zaboraviš da si još mlada, vidjet’ ćeš da ipak imaš hrabrosti nekom izreći sve u lice. Jednom, kad zbrojiš i oduzmeš koliko snage i volje si poklonila osobi koja to ne zna cijeniti, shvatit’ ćeš da samo želiš nekog s kim možeš biti ono što jesi, pred kim ne moraš paziti što govoriš i kako se ponašaš, nekog kraj koga je dovoljno samo zaspati. I kraj koga se vrijedi probuditi u jutro.
Nekoga tko ti neće reći da ide van samo na kratko, a ti ga ljuta zoveš u 4 ujutro i on ti se ne javlja. A trebaš spavati, naučili su nas, jer jutro je pametnije od večeri. Ali ti, da si pametna, ne bi bila ni budna u 4 ujutro. Da bi prvih 10 minuta smišljala osvetu, drugih pola sata plakala, a u 5 kad konačno dođe dozvolila mu da te zagrli i zaspe kraj tebe…
Da ne bi ispalo da se obraćam samo djevojkama, a dragu nam gospodu muškarce degradiram, (mada sigurna sam da ste shvatili da nije tako, ali eto čisto da preciziramo), obraćam se i tebi. Tebi dragi, koji imaš savršenu djevojku ili ženu pored sebe, tebi koji si sa onom koja te zaslužuje, tebi koji si sa onom koja ne, i tebi koji je (trenutno) nemaš. A posebno tebi, koji je imaš, a nemaš!
Sve je isto. Ako imaš potrebu da izađeš sa prijateljima, ali nemaš potrebu da joj pošalješ poruku da te ne čeka, jer ćeš ostati duže, ne zaslužuješ je. Ako se nemaš potrebu javiti na njen poziv u 3 ili 4 ujutro, ostavi je, napravi joj uslugu. I sebi. Jednom će doći ona, s kojom ti to neće pasti na pamet. Ako ti i padne na pamet, jer ljudi smo, i ništa ljudsko, pa ni greške, nije nam strano, ona će te čekati ljuta, i neće te htjeti poljubiti kad dođeš. Neće ti dati ni da ti nju poljubiš. Ali ti ćeš čekati da zaspe i poljubiti je krišom. Ta će biti prava za tebe i ti za nju.
Doći će ona, ako budeš muškarac, a ne govedo, zbog koje na rečenice svoje rodbine u tipu ‘Sine, gledaj kako se ovo jelo pravi, pa da i ti svojoj ženi napraviš kad se oženiš’ nećeš okretati očima uz izjavu ‘To je ženski posao, kuhat će ona meni a ne ja njoj’ i okrenuti se. Realno, da bi sam pred sobom ispao alfa mužjak, odgovorit ćeš uvijek isto to. Ali u sebi ćeš jedva čekati da ju oženiš pa da joj nosiš svako jutro doručak i kavu u krevet.
Doći će ona, ako ju budeš znao cijeniti, kojoj nećeš imati potrebu govoriti da si otišao s prijateljem na kavu, pa da ga ona sretne na drugom kraju grada pol sata poslije. Nećeš tu potrebu imati, jer ćeš ju voljeti. Ona kojoj to radiš nije prava za tebe, ni ti za nju. Osobe koje voliš ne lažeš. Točka.
Naći ćeš onu, za koju ćeš znati što ju veseli. Koja neće tražiti skupe poklone, i zbog koje nećeš morati angažirati sestričnu ili najbolju prijateljicu da idu u shopping za njen rođendan. I da onda kad ona otvori poklon, ti budeš iznenađen više od nje.
Ako si već našao onu koja vrijedi, molim te ponašaj se prema njoj točno onako kako bi volio da se jednom neki drugi dečko ponaša prema tvojoj kćeri ili sestri. Zadrži ju dok netko drugi ne uzme ono što ti nisi znao cijeniti. Dok ne bude prekasno. Jer, život jest jedna žena.
Ne dao ti Bog da digneš ruku na nju. Radije, molim te, digni ruke od nje. Ne dao ti Bog da je ostaviš trudnu. Jer znam, dok radi test, i dok se i sama moli da nije, u sebi već smišlja djetetu ime, klub za koji će navijati, i što će biti kad odraste.
Ako ti klizne kroz prste, znači da je nisi dobro čuvao. Ako ti klizneš njoj kroz prste, ona nije dobro čuvala tebe. Nema tu pretjerane filozofije. Prihvaćamo ljubav kakvu mislimo da zaslužujemo. Poradi na sebi.
Idemo malo dalje – ljepota privlači, karakter zadržava. I zato ne sudi knjigu po koricama.. Na koricama moje knjige iz matematike, primjerice, nalaze se djeca koja uživaju rješavajući zadatke. E pa ja uopće nisam uživala.
Dakle, izgled vara. Lažne grudi, lažna kosa, lažni nokti, (a ona traži pravog muškarca). I ti si zbog takve prevario svoju djevojku? Svoju ženu? Hvališ se možda sa tim i prijateljima?
Što nije u redu s ovim svijetom!? Čestitam, ti si ono što nije u redu. Jer, na kraju, mili, nećeš se sjećati najljepšeg tijela i lica, sjećat ćeš se najljepšeg srca i duše. Ne one kojoj se broj muškaraca s kojima je spavala može nabrojati na prste samo u slučaju da u jednoj ruci drži kalkulator. Ti, kao muškarac, trebaš poštovati žene, ali žene koje ti pokažu da imaš što poštovati. Ne one koje nije briga što si zauzet. Koje ne poštuju ni sebe same, jer si dozvoljavaju da bude druge. Koje, možda i same znaju da je za vezu potrebno samo dvoje, ali ‘jadne’ ne znaju brojati. Jer, duže traje baterija na iPhoneu nego što će tvoja želja za tom ženom za jednu noć.
Ljudi, prava ljubav postoji. Postoji više od ‘Volim te’. Postoji razlika između pokazati i dokazati. Razlika između činiti i učiniti. I ta razlika nije jedno slovo.
Igračku uzmeš i vratiš na mjesto kad se poigraš. Kad se, pak, igraš s nečijim osjećajima, ne možeš ih baš samo tako vratiti na mjesto.
I ljubav nije kad misliš da bolje ili boljeg nema. Jer i da ima, taj netko koga ćeš pronaći, ili si ga, ako si jako sretan, već pronašao, je najbolji za tebe. I što je još važnije, predivna je ta uvjerenost da si i ti za njega ili nju.
Onaj tko te voli, ako nije pored tebe, bolje je da nije nitko. Onaj tko te voli će doći, i vidjet ćeš da je pravi po načinu na koji te ljubi. Po načinu na koji te drži za ruku, i po načinu na koji te grli. I shvatit ćeš tada, zašto nije uspjelo ni sa kim drugim. Onaj koga voliš, bit će nekad ljut na tebe, ali nikad grub. Bit će nekad glasan, ali te neće uvrijediti. Bit će i teških dana, ali nikad nećeš pomisliti da te ne voli. Imat će i on svoje mane i slabosti, ali imaš ih i ti. Skupa ćete ih pretvoriti u vašu zajedničku snagu.
Pogriješit će i onaj koga voliš nekad. Ali to nikad neće biti velike greške. Brani ga. To ne znači da je u pravu, nego da je tvoj.
Kako divan bi život bio da svi spavamo kraj onih zbog kojih ne spavamo!?
Hej ti, koji si možda već imao pravu ljubav. Koji misliš da si ju promašio, i da ni jedna nakon te ljubavi više nikad neće biti ista, ni dovoljno prava za tebe. Možda čak i smatraš da bi bilo ludo da očekuješ da se to dogodi dvaput u jednom životu, ali, ako si ju dozvoliš drugi put, činjenica je da će to biti drugačija ljubav… Nikad više takva… Ali bit će ljubav! I to je najvažnije. Jer ljubav pokreće svijet! Ljubav rađa ljubav.
Možda ju ti imaš sad, a ti, baš ti, ćeš je tek imati.
Balašević je jednom rekao da su sve prave ljubavi tužne. Kakve su tek onda one koje nisu prave bile!? Budući da ga toliko volim i izdala bih njega ili sebe da si priznam da se jednom u životu ne slažem s njim, razveselilo me kada je ipak sam sebe, doduše godinama kasnije, ispravio, i u knjizi Dodir svile napisao: ‘Sve su prave ljubavi tužne. Ma ne!? Otkud to!?’.
Đole dragi, više ni sama ne znam kod koje ti izjave stojiš, i žao mi je ako si ikad više pomislio da je prava ljubav tužna ili naveo ikog da to pomisli. Jer, kako god bilo, ako dođe do toga da izdam tebe ili sebe, oprostit ćeš mi kad kažem da sam dovoljno stara da sebe izdam još jednom. I da ti kažem da bih se, ako se pomirim s tim, posvađala sa svim onim u što sam ikada vjerovala u ovom životu. Znam da me razumiješ.
Prava ljubav je sretna. Prava ljubav ispunjava. Prava ljubav nam daje slobodu. I nije slijepa. Prava ljubav vidi više, a ne manje. Prava ljubav je trajna, i predivna. Nju vrijeme ne može promijeniti, niti je udaljenost može otkloniti. I jedno je sigurno – prava ljubav nikad ne promaši!
Autor: Ivona Vranaričić / Izvor: obitelj.hr
Preuzeto sa: atma
