S ciljem da se suočimo sa kompliciranim situacijama, naučimo održati određenu distancu na emocionalnoj razini, upravljati svojim nelagodama i dobro razmišljati prije nego što donesemo odluku. Kao i u svemu u životu, naučiti ovako raditi je pitanje vremena i iskustva. Puno iskustva.
Stoga bismo mogli reći da je emocionalna odvojenost nepisani kod koji nam omogućuje da stvari vidimo i čujemo drugačije, jer si dajemo vremena da pustimo da emocije poput bijesa izgube snagu. Na taj smo način u mogućnosti dati prostor drugim osjećajima koji nam omogućuju jasnije razumijevanje onoga što u stvari mislimo i kako želimo djelovati.
Reagirati na komplicirane situacije na ovaj način potrebno je kako bismo mogli bolje upravljati svojim emocijama i osigurati da su naši postupci u skladu s našim emocijama.
Što trebamo da bismo vježbali emocionalnu odvojenost?
Ali kako u određenim situacijama održavati određenu emocionalnu odvojenost? Ne postoji čarobna formula koja nam daje odgovor, jer ona uvijek ovisi o mnogim osobnim faktorima, okolnostima i odnosima koji su u pitanju.
Postoje ljudi koji su ušli toliko duboko u nas da je distanciranje od emocija koje nas generiraju, bez sumnje, jedan od najkompliciranijih zadataka. Ponekad je, međutim, potrebno složiti komade i vidjeti cjelovitu zagonetku onoga što se događa.
Međutim, čak i ako ne postoji recept koji jamči idealnu emocionalnu odvojenost, možemo vam istaknuti neke temeljne sastojke koji će vam trebati da biste se mogli emocionalno odmaknuti od onoga što imate poteškoće s upravljanjem.
Kao što smo vam rekli, bitno je dati nam vremena da možemo ohladiti određene emocije . Da najbolje ilustriramo ovu situaciju, uzmimo za primjer tri boje semafora: crvenu, žutu i zelenu.
Primjerice, kada budemo pretrpjeli nered, semafor će vjerojatno odmah postati žut, a zatim preći na crveno. Odnosno, ako nas ljutnja zaslijepi ili nas zahvati tuga, radost ili bilo koja druga emocija, semafor će uvijek biti crveni, i zato tada ne smijemo donositi odluke.
Kad semafor svijetli na crveno, moramo zaustaviti svoju emocionalnu reakciju i odvojiti vrijeme da vratimo kontrolu nad onim što mislimo, osjećamo ili radimo.
Promatrajte, razmišljajte i odlazite ako je potrebno, ali ne donosite važne odluke kada vas obuzimaju privremene emocije, čak i ako imate veliku želju da toj osobi kažete što mislite, da vrišti ili da zauvijek ode. Dajte sebi malo vremena da smirite svoje emocije, prošetajte, uđite u boju ili neka prođe nekoliko dana prije nego što vidite ili razgovarate s nekim ko vas je razljutio ili rastužio.
S vremenom će vam neke stvari postajati sve manje i manje važne, a detalji koji vas jednom iznerviraju pretvorit će se u sitnice. Naučit ćete stvari relativizirati i prihvaćati ih kao posebne okolnosti.
Kažemo da se zahvaljujući vremenu distanciramo i umanjujemo svoju emocionalnu uključenost koja je odgovorna za rađanje razočaranja , očekivanja, izdaja itd. Biti u stanju da vas više ne kontroliraju emocije moguće je, a kao i kod svih sposobnosti, uči se vježbanjem.
Unutarnji kompas: prednosti provođenja emocionalne odvojenosti u praksi
Jednom kada budemo u stanju stvoriti emocionalnu distancu između nas i onoga što nam se dogodilo, moći ćemo slušati onaj unutarnji kompas koji nas može natjerati da osjetimo što je dobro, a što loše. Vrlo često su ta saznanja ispravna, jer se temelje na našim osjećajima, koji su mnogo trajniji i dublji od naših trenutnih emocija.
U tom će trenutku odluke koje ćemo donositi prema drugima i ono što nam se dogodilo biti mnogo konzistentnije s onim što mislimo i osjećamo, a samim tim i ispravnije. Moći ćemo znati što zaslužuje našu pažnju i što želimo ignorirati. Moći ćemo se osjećati bolje i ne patiti toliko zbog onoga što ne možemo kontrolirati.
Rezimirajući, vrlo je važno da, suočeni s kompliciranom situacijom ili s pretjeranim emocionalnim nabojem, održavamo određenu emocionalnu odvojenost. Na ovaj način moći ćemo osigurati da nas prolazne emocije ne zaslijepe i natjeraju na donošenje odluka za kojima ćemo kasnije žaliti.
Izvor: pozitivanstav
