Moja baka je završila samo četiri razreda škole, ali sa godinama je postala samo pametnija, zadržavajući živahan um i mladalački entuzijazam do duboke starosti.
Danas bih željela podijeliti sa vama tri jednostavna savjeta koje mi je prenijela koji su mi pomogli da shvatim važnost života.
1. “Nedostatak želje za znanjem jednak je nedostatku želje za životom”; Moja baka je jako voljela igrati šah, iako je naučila da ga igra tek sa 60 godina.
Mogla je provesti sate proučavajući šahovske igre, stavljajući figure na šahovsku ploču, zapisujući svoje poteze u bilježnicu, ali uprkos svim mojim naporima, baka mi nikada nije pustila da je pobijedim. Uvijek je govorila da uprkos našim godinama oboje učimo i da zadovoljstvo dolazi samo od fer igre.
Šah je poput života. Ne smijete popustiti ni jakim ni slabima, inače ćete izgubiti. Smatrala je da je šah jedan od najbolji načina da trenirate svoj mozak i bila je srećna što je naučila igrati ovu igru.
2.”Nositi ogorčenost i ljutnju sa sobom isto je što i nositi ciglu u ruksaku: teško je samo onome ko je nosi.”;
Bila je emotivna osoba, ali uspjela je pronaći onu osjetljivu ravnotežu između ljubavi prema onima koji su joj bliski i neutralnosti i blage ravnodušnosti prema onima koji nisu. “Ako se pored nekoga osjećaš lijepo i ugodno reci mu, a ako ti je pored nekoga neugodno, takođe trebaš to da mu kažeš.”- govorila je moja baka.
U jednom periodu svog života imala je jako težak period sa mojim djedom. Često je bila ljuta i gajila ogorčenost prema njemu, što joj je stvaralo probleme sa pamćenjem. Uspjeli su sve riješiti, ali ona se dugo sjećala tog perioda i, prema njenim riječima, mislila je da se život bliži kraju.
Bez obzira koliko ste pametni i snažni, možete se uvrijediti, ali uvijek imajte na umu da je nezadovoljstvo i bijes zločin protiv sebe. Zamjeranja mogu biti mala, poput kamenčića, ali ako ih stavite na hrpu i skupljate, mogu vam postati nepodnošljivo teška.
Ogorčenost je najbeskorisnija stvar koju možete iskusiti u životu.
3. “Uvijek žudite za novim stvarima uprkos godinama u kojima se nalazite”; Moja baka je bila žena jako lijepog i prijatnog duha, ali uprkos tome imala je samo jednog pravog prijatelja.
Razlog je bio njena stalna želja za učenjem novih stvari. Uvijek je govorila da nije važno koliko gopdina imate, već kako se osjećate. Voljela je isprobavati nove stvari, plesti, crtati, baviti se baštovanstvaom, a većinu toga počela je raditi nako 60te.
Njeni prijatelji su se često znali šaliti na njen račun govoreći da je sve to trebala raditi ranije, a ne u ovim godinama, ali nju to nije sputavalo da radi ono što je usrećuje. Više je voljela provoditi sate pletući viseće ležaljke koje je željela objesiti u vrt, nego sjediti na klupi pokraj ulice sa ostalim ženama i voditi prazne razgovore.
“Ovo je život. Moraš pronaći svoj cilj i ne smiješ slušati šta drugi govore, a nagradu koja dođe ćeš pamtiti cijeli život.”
