Jednom je jedna mlada žena otišla do svoje bake i požalila se kako joj je teško u životu. Nije znala kako dalje i željela je ‘odustati od svega’. Bila je više umorna od borbe. Činilo se kako čim je jedan problem riješen, novi se pojavi.
Poslušavši je, baka ju je odvela u kuhinju. Ispunila je tri lonca s vodom i stavila da kuhaju na vatri dok voda nije zakuhala. U prvi je lonac stavila mrkvu, u drugi jaje, a u treći zrna kave. Sjela je i pustila da lonci kuhaju. Nakon 20 minuta je ugasila vatru. Onda je izvadila mrkvu iz lonca i stavila ju u zdjelu. Nakon toga je izvukla jaje i stavila ga u zdjelu. I na kraju je izvukla zrna kave s vodom u kojoj su se kuhala i stavila ih u treću zdjelu.
Baka se okrenula svojoj unuci i upitala je: “Reci mi što vidiš.”
“Vidim mrkvu, jaje i kavu”, odgovorila je.
Baka ju je onda zamolila da dotakne i osjeti mrkvu. Učinila je to i uvidjela kako je vrlo mekana. Onda ju je baka zamolila da uzme jaje i razbije ga. Ispod ljuske se nalazilo tvrdo kuhano jaje. I naposljetku je baka zamolila unuku da kuša vodu u kojoj su kuhana zrna kave. Unuka se nasmijala kad je osjetila bogatu aromu kave.
“Što ovo sve znači, bako?”
Baka joj je objasnila da se svaka od tih ‘namirnica’ suočila s istom nevoljom – kipućom vodom. Ali, svaka je reagirala drugačije. Mrkva je bila tvrda i nepopustljiva, ali nakon što je podvrgnuta kipućoj vodi omekšala je i postala slaba. Jaje je bilo krhko. Njegova tanka vanjska ljuska je štitila tekuću unutrašnjost, ali nakon što je podvrgnuta vrućoj vodi, njegova je unutrašnjost otvrdnula. Međutim, zrna kave su jedinstvena. Nakon što su bili podvrgnuti vrućoj vodi, ona su promijenila vodu.
“U kojem se primjeru pronalaziš, dijete moje?”, upitala je baka svoju unuku.
Izvor: atma
