3. Kritiziranje i neshvaćanje njihovih pogrešaka
Nitko nije savršen, pa tako ni roditelji. Svi ljudi čine greške, a roditelji često donose teške odluke koje ne moraju uvijek biti idealne. Kada ih kritiziramo zbog njihovih postupaka ili odluka, često zaboravljamo da su činili najbolje što su mogli s resursima i znanjem koje su tada imali.
Često ih osuđujemo bez pokušaja da razumijemo njihove razloge ili okolnosti u kojima su se našli. Umjesto da ih podržimo i budemo svjesni njihovih pogrešaka kao sastavnog dijela ljudskog iskustva, mnogi biraju put kritike, predbacivanja i zamjeranja.
Takav pristup ne samo da ih boli, već narušava i odnos te stvara emocionalnu distancu. Važno je sjetiti se da su nas roditelji uvijek pokušavali zaštititi i učiniti ono što su smatrali najboljim za nas, čak i kad su možda griješili.
Ova tri grijeha – zanemarivanje roditelja, nezahvalnost i kritika njihovih pogrešaka – duboko pogađaju ljude koji su nas odgojili i pružili nam ljubav, sigurnost i stabilnost.
Roditelji nas ne drže odgovornima niti nas optužuju, ali time što zaboravljamo njihovu važnost u našem životu, na neki način pokazujemo nedostatak poštovanja prema njihovim žrtvama i ljubavi.
Možda je nemoguće vratiti vrijeme, no uvijek imamo priliku popraviti odnose s roditeljima, posvetiti im više vremena, izraziti im zahvalnost i razumjeti ih kao ljude s vlastitim borbama i nesigurnostima. U konačnici, pokazivanje ljubavi i poštovanja roditeljima jedna je od najboljih odluka koju možemo donijeti – ne samo zbog njih, već i zbog nas samih.
