Tamo gdje se laž prerušava u “sladunjavo” licemjerje, iskrenost je najveći neprijatelj. U takvom okruženju, iskrenost se doživljava kao “drska” smjelost kada netko govori direktno, poštujući i iznoseći istinu.
Međutim, ovo nije nimalo lako. Sociolozi i analitičari danas nas upozoravaju da većina ljudi zauzima pasivni stav, kao da su samo svjedoci onoga što se događa u ovom svijetu koji oblikuju mediji. Licemjerje vlada u mnogim područjima: u politici, društvu, na radnom mjestu, pa čak i iza zatvorenih vrata vlastitog doma, dok mnogi ne reagiraju na njega.
“Čim loša osoba krene da se pretvara da je plemenita, iz nje će izaći ono najgore.” – Publilio Siro
Postoje ljudi koji više vole šutjeti i prihvatati očito pasivan stav jer su jednostavno iscrpljeni. Znaju “slabe točke” članova svoje obitelji, menadžera/direktora odjela u kojem rade, ili pak svojih kolega. Postoje ljudi koji se zalažu za jednaka prava, ali potajno preziru činjenicu da drugi imaju ista prava i mogućnosti kao i oni.
Nesumnjivo možemo reći da postoji zastrašujuća, zlobnija, tamnija i mnogo gora dimenzija od laži, a to je: licemjerje ili hipokrizija. To je nedostatak skrupula i iskrenosti iza kojeg netko skriva svoju pravu ličnost, dok se istovremeno pretvara da je nepovredivo moralna osoba koja “kipi” od poštenja i dobrote.
Budući da smo sigurni da poznajete više od jedne osobe s takvim osobinama, želimo vas potaknuti da bolje pogledate ovu temu i uvedete strategije za rješavanje ovakvog problema kad god naiđete na njega. Kažemo “kad”, ne “ako”, jer sigurno ćete sresti nekoga tko je oličenje licemjerja.
Licemjerje prolazi gotovo neopaženo
Dok smo bili djeca, učili su nas da govorimo istinu i da nikada ne razvijamo naviku laganja. Učili su nas kako se laži prije ili kasnije razotkriju. Kao što nam je američki psiholog Lawrence Kohlberg objasnio u svojoj teoriji o moralnom razvoju, dijete u dobi od 10 do 13 godina razvija takozvani “predodređeni moral”. U tom razdoblju jača osjećaj pravde i otkriva kako odrasli djeluju kontradiktorno.
Od nas se traži da budemo iskreni, ali mnogi ljudi se lako uvrijede kad kažemo istinu. Postupno nailazimo na situacije u kojima se pitamo što je bolje: “povrijediti” druge našom iskrenošću i poštenošću ili slagati kako bismo bili viđeni kao oni koji se “dobro ponašaju”. Prije ili kasnije shvatamo da licemjerje upravlja svijetom i stvara lažan suživot. Živimo zajedno s onima koji slave veličanstvena moralna načela i lijepe ideologije, a često skrivaju vlastitu kukavičluk, neiskrenost i nemar.
Hipokrizija je potpuno institucionalizirana u našem društvu i postaje nešto normalno. No, primjećujemo nešto čudno: većina nas ima radarski osjećaj koji uvijek prepoznaje licemjerje. Gotovo uvijek uočavamo laž i odbojno licemjerje, ali ne djelujemo protiv njega niti mu se suprotstavljamo. Iz nekog razloga svjesni smo da ovu bitku vjerojatno nećemo dobiti. Zašto? Zato što je teško promijeniti nekoga tko nije iskren prema sebi.
Hipokrizija postaje stvar prošlosti čim pokažete autentičnost
Postoje različite vrste licemjerja. One uključuju važne atribute kako bi prikrili tamne moralne principe: rasizam, mačizam, zastarjelo razmišljanje itd. Ali najrasprostranjenije licemjerje je među onima koji se ne žele uvrijediti, biti prihvaćeni takvi kakvi jesu ili čak pohvaljeni, jer jednostavno nemaju dovoljno samopouzdanja i samopoštovanja. Dakle, takvi ljudi ne oklijevaju “mijenjati boje” svakodnevno, a to uvijek ovisi o okruženju u kojem se nalaze i kreću.
“Postoji samo jedna stvar gora od lažljivca: lažljivac koji je licemjeran.” – Tennessee Williams
Ako smo stalno preplašeni da tuđe mišljenje može naškoditi našoj slici o nama i ugroziti naše samopoštovanje, to nas sprečava da oblikujemo vlastito mišljenje prema vlastitim vrijednostima, bez obzira na to hoće li se to svidjeti našim bližnjima/prijateljima ili ne.
Pogledajmo sada kako možemo postupati sa osobama koje dugo žive u kraljevstvu licemjerja.
Kako se nositi s licemjerima
Licemjerje vas ne može pobijediti. Kao što je ranije spomenuto, ono podsjeća na već izgubljenu bitku, jer se uoči kad-tad. No, ono što možemo učiniti jeste uzeti ga kao primjer kako da se nikada ne ponašamo, kako da budemo istinski svoji i autentični, i odstraniti njegov utjecaj na nas.
- Uvijek imajte na umu da treba živjeti samo prema vlastitim očekivanjima. Kada vam licemjerna osoba daje “dobronamjeran” savjet, on vrijedi manje od zrnca kućne prašine.
- Licemjerni ljudi su uvijek proturječni i kontradiktorni. Ako ih sretnete, nemojte ih napadati i ne raspravljajte se s njima. Ograničite razgovor tako da lako možete uočiti njihove proturječnosti i ne upuštajte se u duge razgovore.
- Ako se svakodnevno morate nositi s licemjernom osobom, sjetite se da će vas često pokušati sabotirati. Svaki vaš korak će kritički promatrati i prosuđivati. Ako ste “ogledalo” za tu osobu, tj. ako ona u vama vidi ono što joj/mu se ne sviđa, pokušat će ukloniti tu “nelagodu”, tj. uništiti “ogledalo”, tj. vas. Međutim, dok god ste svjesni o kakvoj se ličnosti radi, ne možete biti uništeni jer jednostavno nećete to dopustiti.
Uvijek vodite unutarnji dijalog sa sobom kako biste sebe podsjetili tko ste, koje su vaše vrijednosti i snage. Ono što licemjerna osoba kaže, čini ili misli nije ni na koji način značajno za vaš život. To je samo “vazduh”, samo dah jedne kukavičke marionete koja je stvorila kraljevstvo licemjera oko sebe. Kraljevstvo koje nalikuje na kulu od karata. Prije ili kasnije, to će se srušiti.
Izvor: odmorimozak
