Kada sam ga prvi put srela, bio je šarmantan i pažljiv. Bio je sve ono što sam mislila da želim u muškarcu – samouvjeren, zgodan, i s nevjerovatnim smislom za humor. Zajednički trenuci su se brzo pretvorili u blisko prijateljstvo, a prijateljstvo u nešto dublje. Nisam ni primijetila da ulazim u začarani krug laži i obmana, sve dok nije bilo prekasno.
Prvi znak koji sam ignorisala bila je njegova konstantna tajnovitost u vezi s privatnim životom. Nikada nije pričao o svojoj porodici, o svom domu ili o tome gdje provodi vikende. U početku sam mislila da je jednostavno diskretan ili da možda čeka pravo vrijeme da se otvori. Ali sada znam da je to bio prvi znak – znak koji sam potpuno zanemarila jer sam već bila zaljubljena.
Često bi rekao da je prezaposlen poslom, da ima sastanke do kasno u noć, ili da je na putu zbog poslovnih obaveza. Njegovi izgovori su bili toliko uvjerljivi, a ja sam bila zaslijepljena vlastitim emocijama, pa nisam ni postavila dodatna pitanja. Uvijek bih prihvatila njegovo objašnjenje bez sumnje. Kada bih ga pozvala da se vidimo u subotu, uvijek bi rekao da ima obaveze i da može doći tek u ponedjeljak ili utorak. Zvučalo je logično. Posao je težak, ljudi su zauzeti. Ipak, nešto u meni je stalno osjećalo nemir.
Sljedeći znak koji sam ignorisala bio je njegov telefon. Uvijek bi ga držao naopako, u tišini, ili bi ga isključio kada smo zajedno. Nisam mislila da je to čudno jer smo često razgovarali o tome kako je važno da budemo prisutni u trenutku i da se ne fokusiramo na telefone. Ali sada shvatam da je to bio samo još jedan način da sakrije istinu. Kada bi primio poziv, često bi rekao da je to vezano za posao, izlazio bi iz sobe i vraćao se sa osmijehom, kao da se ništa nije dogodilo.
Nakon nekoliko mjeseci veze, počela sam primjećivati još nešto – nikada me nije pozvao u svoj dom. Njegova opravdanja su uvijek bila u vezi s poslom ili “privatnošću”. Govorio je da živi sam, ali da ima puno obaveza i da ne želi nikoga uvlačiti u svoj haotičan život. Opet, povjerovala sam. Nije mi palo na pamet da postavim pitanje: zašto mi nikada ne dopušta da vidim taj dio njegovog života?
Konačno, istina je izašla na vidjelo kada sam, sasvim slučajno, srela njegovu suprugu. Nisam ni znala da postoji. Žena je stajala ispred trgovine s djecom, a on je bio s njima. Nisam mogla vjerovati svojim očima. Tog trenutka mi je cijeli svijet pao na glavu. Sve njegove laži, sve one sitne sumnje koje sam potiskivala, sve su se vratile odjednom. Shvatila sam da je sve bilo lažno – od njegovih obećanja do njegovih osjećaja prema meni.
Najviše boli to što sam ignorisala svoj unutrašnji glas. Cijelo vrijeme sam osjećala da nešto nije u redu, ali sam odlučila da zatvorim oči. Prvi znak je bio jasan, ali ja sam izabrala da ga ne vidim. To je bila moja najveća greška.
Ovaj muškarac mi je oduzeo ne samo vrijeme, već i povjerenje u ljude. Danas znam da nijedna ljubav ne može biti iskrena ako je izgrađena na lažima. Naučila sam da nikada ne smijem ignorisati crvene zastavice, koliko god mala bila. Slušati svoj unutrašnji glas i vjerovati svojim instinktima najvažnija je lekcija koju sam iz ovoga izvukla.