Tema spola djeteta oduvijek je izazivala veliko zanimanje, mitove i nagađanja. Gotovo da nema obitelji koja, nakon što dobije nekoliko djece istog spola, nije čula pitanje: „A kad ćete probati dobiti dječaka?“ ili „Ne bi li vam sada dobro došla curica?“
Do nedavno se smatralo da je spol djeteta isključivo stvar slučajnosti – igra prirode u kojoj se ne zna što će „pasti“. No, istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta Harvard bacilo je novo svjetlo na ovu temu i pokazalo da stvari nisu baš toliko nasumične.
Studija na više od 146.000 trudnoća
Znanstvenici su analizirali podatke iz preko 146 tisuća trudnoća te došli do zaključka da spol djeteta pri rođenju ima određene obrasce i predvidljivosti.
Dakle, iako se ne može točno reći hoće li se roditi dječak ili djevojčica, postoje biološki čimbenici koji povećavaju vjerojatnost da dijete bude određenog spola.
Jedan od najupečatljivijih nalaza jest da obitelji koje već imaju troje djece istog spola imaju značajno veću šansu da i četvrto dijete bude istog spola.
Nakon tri djevojčice, šanse da četvrto dijete također bude djevojčica iznose oko 58 posto, dok su u slučaju tri dječaka šanse čak 61 posto. To je daleko od „čiste slučajnosti“, što znači da se iza toga kriju dublji biološki procesi.
Dob majke i hormonski utjecaj
Studija je otkrila i još jedan zanimljiv obrazac: žene koje prvi put rađaju nakon 28. godine života imaju veću vjerojatnost da će dobiti djecu istog spola.
Znanstvenici pretpostavljaju da se to može povezati s hormonalnim promjenama koje se događaju u kasnijoj reproduktivnoj dobi. Ipak, za potvrđivanje ove teze bit će potrebno više istraživanja.
Ono što je posebno zanimljivo jest da mnogi popularni mitovi koji kruže o „odabiru“ spola djeteta nisu pronašli nikakvu znanstvenu potvrdu.
Hrana koju majka jede, položaji tijekom odnosa ili tempiranje začeća – sve te teorije ostaju u domeni priča i narodnih vjerovanja, a ne znanstvenih činjenica.
Genetski markeri koji mogu igrati ulogu
Harvardska studija također je identificirala dva potencijalna genetska markera koji bi mogli utjecati na to hoće li dijete biti muškog ili ženskog spola.
Iako njihova važnost još nije u potpunosti razjašnjena, ovo otkriće otvara vrata budućim istraživanjima. Ako se potvrdi, moglo bi značiti da i genetika roditelja u određenoj mjeri utječe na vjerojatnost rađanja dječaka ili djevojčice.
Ipak, znanstvenici naglašavaju da je ovo tek početak i da genetika zasigurno nije jedini faktor. Na spol djeteta utječu kompleksne kombinacije biologije, hormona i, naravno, čista prirodna varijabilnost.
Što nije pronađeno kao faktor
Važno je naglasiti da istraživanje nije pokazalo nikakvu povezanost spola djeteta s nekim drugim karakteristikama majke, poput visine, težine, krvne grupe, boje kose ili etničke pripadnosti. Drugim riječima, spol djeteta ne ovisi o fizičkim obilježjima majke.
Također, budući da su prikupljeni podaci prvenstveno od majki, još uvijek nije dovoljno jasno koliki utjecaj ima očev genetski materijal.
Iako znamo da spermij nosi spolnu kromosomsku odrednicu (X ili Y), studija sugerira da i majčin organizam može imati ulogu u „odabiru“ koji će spermij uspjeti oploditi jajnu stanicu.
Zašto je ovo važno za obitelji?
Ovi rezultati mogu donijeti određeno olakšanje roditeljima koji imaju više djece istog spola i koji se često suočavaju s društvenim pritiscima ili neželjenim komentarima.
Znanstvena potvrda da priroda sama stvara obrasce – i da to nije stvar izbora roditelja – može ukloniti osjećaj krivnje ili neispunjenih očekivanja.
Primjerice, roditelji s tri djevojčice često čuju rečenice poput: „Morate probati još jednom, sigurno će sada biti dječak.“ No, sada znamo da prirodni obrasci zapravo povećavaju šanse da i sljedeće dijete bude djevojčica. To ne znači da dječak nije moguć, već da je statistička vjerojatnost na strani ponavljanja spola.
Ljepota različitosti i jedinstvenosti
Ono što je možda najvažnija poruka studije jest činjenica da idealan omjer dječaka i djevojčica u obitelji ne postoji.
Svako dijete unosi jedinstvenu dinamiku, osobnost i energiju. Umjesto da se roditelji opterećuju spolom, važno je razumjeti da obitelj čine međusobni odnosi, ljubav i podrška – a ne to hoće li u njoj biti više sinova ili kćeri.
Studija s Harvarda donijela je novo i važno razumijevanje o tome što može utjecati na spol djeteta.
Pokazala je da priroda nije posve slučajna te da postoje obrasci koji povećavaju vjerojatnost ponavljanja istog spola, posebice u obiteljima s već troje djece istog spola.
Ulogu mogu igrati i dob majke te određeni genetski faktori, dok mitovi o prehrani ili položajima pri začeću nemaju znanstvenu potvrdu.
Ipak, ono što ostaje nepromijenjeno jest činjenica da bez obzira na spol, svako dijete je dar i vrijednost za sebe. Umjesto traženja „savršene kombinacije“, roditelji mogu prihvatiti da priroda ima svoje obrasce i da je obitelj potpuna i savršena upravo onakva kakva jest.
