Odavno je već uočeno da stječemo kvalitete te osobe o kojoj mislimo i o kojoj govorimo, stoga govoreći o nekome loše, mi zapravo odražavamo negativne osobine te osobe u sebi. Kada nekoga hvalimo, odražavamo njihove dobre kvalitete. Prema tome, razmišljati o Bogu i govoriti o njemu je najlakši način za stjecanje božanskih osobina. Obratite pažnju na to da što je više u nama sebičnosti, zavisti i zlobe to nam je teže lijepo govoriti o nekome. Što je naš govor grublji, to smo u manjoj harmoniji i životne lekcije teže primamo.
Međutim, postoji izravna veza između uma i govora. Ako je um zdrav, govor je dostojan.
Zdrav um je uvijek pozitivan. Imajući takav um mi ne govorimo o tuđim manama, ne kritiziramo, ne izražavamo pritužbe i ne žalimo se na sudbinu. Kada je ton govora miran i druželjubiv svatko se naravno vrlo rado druži s takvom osobom, dok je govoriti s ljutnjom znak slabosti duše.
Prema statistici, 90% svih svađa i sukoba nastaju zbog toga što govorimo o nekome nešto loše. Mi svi trebamo naučiti govoriti na ugodan, plemeniti način, kontrolirajući svoj govor. Na Istoku se osoba koja ne može kontrolirati svoj govor smatra primitivnom.
Odavno je već uočeno da stječemo kvalitete te osobe, o kojoj mislimo i o kojoj govorimo, stoga govoreći o nekome loše, mi zapravo odražavamo negativne osobine te osobe u sebi.
Kada nekoga hvalimo, odražavamo njihove dobre kvalitete. Prema tome, razmišljati o Bogu i govoriti o njemu je najlakši način za stjecanje božanskih osobina.
Obratite pažnju na to da što je više u nama sebičnosti, zavisti i zlobe to nam je teže lijepo govoriti o nekome. Što je naš govor grublji, to smo u manjoj harmoniji i životne lekcije teže primamo.
Jedan od razloga zbog kojih se danas brzo umaramo i malo čega stižemo napraviti je taj da puno govorimo. Trebalo bi razgovarati malo, mirno, strpljivo i plemenito. Na taj način možete uštedjeti vrijeme i energiju.
Važno je naučiti se provjeravati svoj govor. Nešto ste rekli i uvrijedili osobu, te se potom opravdate: “Rekao sam to bez veze … nisam te želio uvrijediti …”. Takav jezik se treba promijeniti. U riječima treba biti suština – takve riječi imaju snagu.
Jednom sam srela jednog poznanika čiji se izgled puno promijenio i bez razmišljanja sam rekla: “Oh, kako ste smršavili. Ne može vas se prepoznati.” Tiho je rekao: “Ja sam na dijeti.” Zatim smo malo popričali i razišli se. Tek kada sam otišla od njega odjednom sam shvatila kako sam bila netaktična jer je gubitak težine mogao biti uzrokovan bolešću i moje su ga riječi mogle povrijediti.
Počela sam se opravdavati samoj sebi, “Da, možda on i nije bolestan, možda se stvarno odlučio smršaviti, danas mnogi ljudi paze na svoj izgled, slijede različite dijete.” Ali onda sam čvrsto odlučila: takvih prosudbi u mojim riječima nikada više neće biti. Mudrost nas uči: promislite prije nego nešto kažete.
Riječi imaju značenje ako su obzirne i pune ljubavi prema drugima i tada koliko god “gorke” riječi izgovarate, srce će ih sigurno prihvatiti. Takve riječi se neće činiti gorkima, nego točnima.
U suprotnom, ako koristimo oštre riječi, oštrina se pokazuje i u našem izgledu. Onda drugi primjećuju naš ponos te će se ljudi uvrijediti na nas, no kada govorimo čak i “gorke” riječi s ljubavlju, osjećaj uvrijeđenosti se transformira i ljudi će osjećati naše suosjećanje.
Govoriti o svemu treba točno, ali s ljubavlju. Bez obzira na riječi kojima majka kori svoju djecu, zbog majčine ljubavi one se ne percipiraju kao oštre i gorke. Djeca osjećaju: mama nas voli, ona nam želi dobro. Na isti način, bez obzira koliko jasnim riječima nešto izgovorimo, to neće povrijediti druge, ako iskazujemo milosrđe.
Na temelju materijala – esolang.com / cluber.com.ua
Prevela: Irina Tadej za atma.hr
