“Potrebno je vrlo malo da uništite čovjeka: samo ga uvjerite da posao koji radi nikome ne koristi.” Ova misao Fjodora Dostojevskog sadrži duboku psihološku istinu. Svi mi težimo osjećaju svrhe, potrebi da budemo korisni, da ono što radimo ima smisla. Kada nam se ta nit prekine, kada nas neko ili nešto uvjeri da naši napori nemaju nikakvu vrijednost, tada počinjemo gubiti tlo pod nogama.
Gubitak smisla – put u propast
Čovjek nije stroj. Nismo samo bića koja izvršavaju zadatke bez razmišljanja o njihovom značaju. Naš mentalni sklop zahtijeva osjećaj povezanosti između truda koji ulažemo i rezultata koji on donosi. Kada netko osjeti da njegov rad, trud ili postojanje nisu potrebni, dolazi do psihološke erozije koja može dovesti do ozbiljnih posljedica.
Gubitak smisla ne odnosi se samo na posao u profesionalnom smislu. Može se dogoditi u svakom segmentu života – u obitelji, među prijateljima, u društvu. Ako roditelj osjeća da nije potreban svojoj djeci, ako radnik vjeruje da je njegova funkcija besmislena, ako umjetnik misli da nitko ne cijeni njegov rad, svi oni dolaze u stanje psihološke patnje. U takvom stanju osoba postaje ranjiva na depresiju, anksioznost i osjećaj bezvrijednosti.
Moć riječi i njihov utjecaj
Jedna od najpogubnijih stvari koje čovjek može doživjeti jest omalovažavanje njegovog truda. Jedan jedini komentar može imati dalekosežne posljedice. Na primjer, ako dijete stalno sluša da nije dovoljno dobro, da su njegovi uspjesi beznačajni ili da nikada neće uspjeti, velika je vjerojatnost da će odrasti s ozbiljnim kompleksima i sumnjom u sebe.
Odrasli nisu izuzeti iz ovog procesa. Kada se zaposleniku ponavlja da je zamjenjiv i da njegov rad nije bitan, kada partner u vezi osjeća da njegova ljubav nije cijenjena, ili kada neko osjeti da je njegovo postojanje beznačajno, rezultat može biti emocionalno slomljena osoba.
Društvene mreže dodatno pogoršavaju ovu pojavu. Danas se vrijednost često mjeri brojem lajkova, pohvala i vanjskih potvrda. Kritika, čak i kada nije konstruktivna, može srušiti nečije samopouzdanje, dok ignoriranje može izazvati osjećaj nevidljivosti i nevažnosti.
Kako zaštititi vlastitu vrijednost?
S obzirom na sve ovo, ključno je razviti unutarnji osjećaj vrijednosti. Ako dopustimo da naše samopoštovanje zavisi isključivo od tuđih mišljenja, tada smo u stalnoj opasnosti da nas jedan negativan komentar izbaci iz ravnoteže. Potrebno je shvatiti da radimo za sebe, da naše vrijednosti nisu nužno vezane uz tuđe odobravanje.
Osim toga, trebali bismo paziti na to kako komuniciramo s drugima. Riječi imaju moć – mogu graditi, ali i rušiti. Prije nego što nekome kažemo da je njegov trud uzaludan, trebali bismo se zapitati što to može značiti za tu osobu. Podrška, pohvala i razumijevanje su ključni faktori u održavanju nečije emocionalne stabilnosti.
Dostojevski nas je svojom rečenicom podsjetio na suštinsku istinu – da je osjećaj korisnosti i svrhe temelj ljudskog postojanja. Kada netko izgubi taj osjećaj, dolazi do unutarnjeg raspada koji može voditi u depresiju i gubitak volje za životom. Zato je važno prepoznati vrijednost vlastitih postupaka, ne tražiti potvrdu isključivo izvana i, što je najvažnije, paziti na način na koji tretiramo druge ljude. Možda nam se čini da je neka kritika bezazlena, ali ona može biti presudna u nečijem životu. Snaga riječi je ogromna – koristimo ih mudro.
