Psiholog Mihail Labkovski pokušao je, na temelju svojih dugogodišnjih iskustava, pojednostaviti definiciju sreće.
Često ljudi pretpostavljaju da sreću čine vanjski faktori kao što su društveni status, mjesto stanovanja i vrsta automobila kojeg vozimo. Neki smatraju da je sreća povezana s brakom, roditeljstvom i stvaranjem obitelji, dok treći vide sreću u velikom broju prijatelja s kojima se zabavljaju, putovanjima i izlascima.
Labkovski ističe da nijedan od ovih stavova nije potpuno ispravan jer nijedan od tih elemenata ne jamči sreću. Možete biti bogati i imati mnogo materijalnih dobara, ali to neće donijeti pravu sreću ako ne znate uživati u njima. Također, možete imati divnu porodicu, ali ako niste sretni i ispunjeni kada se vratite kući nakon napornog dana na poslu, to neće značiti puno.
Možete obavljati posao o kojem ste oduvijek sanjali i kojeg volite, ali ako vas taj posao opterećuje i iscrpljuje, gubi na svojoj privlačnosti. Sreća nije u bogatstvu, bračnom partneru, putovanjima niti karijeri. Također, sreća nije ni u velikom broju prijatelja ili broju djece koje imate. Sreća nije neki cilj koji se postiže trudom i radom, niti je san za kojim ste čeznuli godinama.
Sreća se ogleda u svakodnevnim trenucima. To je kad se probudite ujutro i ne osjećate težinu svijeta na svojim leđima. To je kad doručkujete i istinski uživate u svakom zalogaju. To je kad idete na posao bez osjećaja stresa i napetosti, a rad vam nije teret. Sreća znači da, kad se vratite kući, možete se igrati sa svojom djecom ne zato što to smatrate dužnošću, već zato što to zaista volite. Put do vaših ciljeva postaje jednako vrijedan kao i sami ciljevi.
Sreća je kada živite u trenutku, u sadašnjem vremenu i mjestu, bez opterećenja prošlošću ili brigom za budućnost.
