Pet godina sam bez posla. Pet godina financijski ovisim o svom mužu. I pet godina me proganja osjećaj srama kad god trebam zatražiti novac za svoje potrebe. Ova ispovijed je moj način da podijelim svoju priču, možda kao utjeha onima koji se nalaze u sličnoj situaciji.
Nakon što sam ostala bez posla, mislila sam da će biti lako pronaći novi. Bila sam optimistična i puna energije. Međutim, mjeseci su prolazili, a svaki intervju završavao bi bezuspješno. Sa svakim odbijanjem, moj osjećaj samopouzdanja opadao je, a anksioznost rasla.
U početku, moj muž je bio vrlo podržavajući. Rekao je da se ne brinem i da će on preuzeti sve financijske obaveze dok ne pronađem nešto novo. Bila sam zahvalna, ali istovremeno i ponosna. Mislila sam da ću brzo naći posao i vratiti se svom starom životu. Nažalost, to se nije dogodilo.
Kako su godine prolazile, počela sam se osjećati beskorisno. Moj muž je i dalje bio podrška, ali moj unutarnji glas postajao je sve glasniji. Sramila sam se što nisam mogla pridonijeti kućnom budžetu. Osjećala sam se kao teret. Svaki put kad bih trebala novac za nešto, osjećala bih knedlu u grlu. Kao da me nešto guši. Iako je moj muž uvijek bio ljubazan i razumljiv, nisam mogla pobjeći od tog osjećaja srama.
Traženje novca postalo je moj najveći strah. Pokušavala sam smanjiti svoje potrebe, trošiti što manje moguće. Umjesto da idem kod frizera, počela sam sama šišati kosu. Umjesto novih cipela, nosila sam stare, istrošene. Smanjivala sam sve svoje troškove do maksimuma, samo da ne moram tražiti novac.
Pokušavala sam pronaći načine kako bih ponovno postala financijski neovisna. Počela sam pisati freelance članke, raditi povremene poslove, ali to nije bilo dovoljno. Pritisak je bio ogroman, a osjećaj bespomoćnosti sve jači.
Razgovor s prijateljicama nije pomogao. One koje su bile zaposlene nisu mogle razumjeti moju situaciju, a one koje su bile domaćice imale su drugačiji pogled na stvari. Osjećala sam se usamljeno u svom problemu.
Možda najveća lekcija koju sam naučila kroz ovaj period je da moram biti nježnija prema sebi. Naučila sam da vrijedim, čak i kad ne doprinosim financijski. Da moj doprinos nije samo u novcu, već i u brizi za dom, podršci suprugu i ljubavi prema obitelji.
Razgovarala sam sa svojim mužem o svojim osjećajima. Bio je iznenađen koliko se sramim i rekao mi je da me voli bez obzira na sve. Njegove riječi su mi pomogle da se osjećam bolje, ali borba sa samom sobom i dalje traje.
Ova ispovijed je moj način da podijelim svoje osjećaje i možda pomognem nekoj drugoj ženi koja se osjeća isto. Nismo same i vrijedimo više nego što mislimo. Vrijedimo i bez posla, jer naša vrijednost nije u novcu, već u ljubavi i podršci koju pružamo svojoj obitelji.
